Posljednja večera (Leonardo): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Posljednja večera premješteno na Posljednja večera (Leonardo): Točniji naziv, kako bi se mogao napraviti općenitiji članak. |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{Slika
| slika=Leonardo da Vinci (1452-1519) - The Last Supper (1495-1498).jpg
| slika_širina= 350px
| ime= Posljednja večera
| autor= [[Leonardo da Vinci]]
Line 10 ⟶ 11:
| muzej= [[Santa Maria delle Grazie]]
}}
{{citat2|<small>"A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje." I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.</small>''|20px|20px|''Evanđelje po Luki''|'''22''', 21-23}}▼
'''''Posljednja večera''''' [[Leonardo da Vinci|Leonarda da Vincija]] jedno je od najvećih svjetskih umjetničkih remek-djela. Unatoč jadnom stanju ova slika je postala ikonom [[Kršćanstvo|kršćanskog]] slikarstva i jedna od najpoznatijih slika na svijetu. Njezin uspjeh potječe iz Leonardove sposobnosti prikazivanja karaktera i dramatične napetosti, te njihovim smještanjem u dominantan i ujedinjujući arhitektonski [[interijer]].
Vjerojatno 1494. god. [[Leonardo da Vinci]] dobiva zadatak da napravi sliku ''Posljednja večera'' u dominikanskoj crkvi Santa Maria delle Grazie, koju je Vojvoda od [[Milano|Milana]] izabrao sebi kao obiteljsku kapelu i [[mauzolej]], i koju je [[1492]]. godine [[Bramante]] djelomično renovirao. Slika je trebala ukrašavati sjeverni zid blagovaonice. Dana [[8. veljače]] 1498. [[Luca Pacioli]] u svom [[traktat]]u ''De divina proportione'' potvrđuje Vojvodi od Milana da je vidio djelo u potpunosti gotovo.▼
==Povijest==
▲{{citat2|<small>"A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje." I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.</small>''|20px|20px|''Evanđelje po Luki''|'''22''', 21-23}}
▲Vjerojatno 1494. god. [[Leonardo da Vinci]] dobiva zadatak da napravi sliku ''Posljednja večera'' u dominikanskoj crkvi Santa Maria delle Grazie, koju je Vojvoda od [[Milano|Milana]] izabrao sebi kao obiteljsku kapelu i [[mauzolej]], i koju je [[1492.]]
Dana [[8. veljače]] [[1498.]] [[Luca Pacioli]] u svom [[traktat]]u ''De divina proportione'' potvrđuje Vojvodi od Milana da je vidio djelo u potpunosti gotovo.
Slika je preživjela bombaški napad [[Saveznici|saveznika]] [[1943]]., no vlažni su zidovi uzrokovali konstantno pogoršavanje stanja cijele slike.
Kompleksni i radikalni postupak restauracije dovršen je u drugoj polovici [[1990-ih]], tako da je djelo opet dostupno javnosti.
==Odlike==
Poput [[Masaccio]]vog "[[Sveto Trojstvo (Masaccio)|Svetog Trojstva]]", Leonardova ''Posljednja večera'' je smještena na razinu gledateljeva očišta i [[Iluzionističko slikarstvo|iluzionistički]] ispunjava zid tako da nam se čini kako se prostor otvara iza postojećeg prostora.
Leonardo je prikazao nekoliko pokreta likova koji su uslijedili nakon što je Isus najavio kako će ga jedan od njegovih učenika izdati<ref>''"A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji i, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje."'' I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.", [[Novi zavjet]], Luka 22,21-23.</ref>. Svaki od apostola je reagirao u skladu sa svojom osobnosti koje su opisane u Bibliji. [[Sveti Petar, apostol|Petar]], koji se nalazi kao peti s lijeva, u bijesu je zgrabio nož kojim će kasnije odsjeći uho jednom od vojnika. [[Sveti Ivan, apostol|Ivan]], najmlađi apostol, pada u nesvijest prema Petru. [[Sveti Toma, apostol|Toma]], Isusu prvi s desna, upire svojim nevjernim prstom u vis. Dok se [[Juda Iškariotski|Juda]], koji je odmah Petru s lijeva, kao zlikovac na slici, nezainteresirano oslanja laktom na stol udaljivši se što više od Isusa. U Leonardovoj izvedbi ''Posljednje večere'', Juda sjedi na istoj strani stola kao i [[Isus]] i [[Apostol]]i, a ne - kao po tradicionalnoj shemi - njima nasuprot. Leonardo ga je istaknuo tako što je on jedini lik čije je lice u tami i koji ne reagira jasnom gestom na Isusove riječi.
Likovi su također organizirani u jasnu geometrijsku [[Kompozicija (likovna)|kompoziciju]] izduženog pravokutnika koji je podijeljen na 5 piramida (dvije grupe po tri apostola i Isus s raširenim rukama u sredini). Isusova trokutasta forma ponavlja tri prozora iza njega što simbolično predstavlja [[Sveto Trojstvo]]. Polukružna [[luneta]] iznad središnjeg prozora, zajedno s svjetlošću prozora, služi kao arhitektonska [[aureola]]. Dominacija Krista je istaknuta i linijama [[perspektive]] arhitekture koje se radijalno šire iz njegove glave poput "zraka" božje svjetlosti koja se širi od "Svjetla svijeta" izvan slike.
==Bilješke==
{{reflist}}
==Poveznice==
* [[Posljednja večera]]
* [[Visoka renesansa]]
== Vanjske poveznice ==
{{commons|Category:Last supper by Leonardo da Vinci}}
* [http://www.cenacolovinciano.it/html/eng/cenacolo_01.htm Milanske službene stranice Posljednje večere]
* [http://www.haltadefinizione.com/ Slika od 16 milijuna piksela (mogućnost zumiranja)]
[[Kategorija:Umjetničke slike]]
| |||