Stranac (roman): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: tr:Yabancı (roman) |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{stilska dorada}}
{{wp+}}
U strogo književnoumjetničkom smislu najbolje je Camusovo djelo roman '''Stranac'''. To je priča o činovniku '''Mersaultu''', koji dobiva obavijest da mu je umrla majka u ubožnici. On odlazi na pogreb, no ljudi se čude njegovom "hladnom" držanju: nije se rasplakao,
Raymond se tuži da ga progoni skupina [[Arapi|Arapa]], izbija tučnjava, Raymond je ozlijeđen i želi se osvetiti. Mersault ga tada nagovori da mu preda [[pištolj]],
Drugi dio [[roman]]a posvećen je Mersaultovu boravku u [[zatvor]]u. Ne shvaća ozbiljnost situacije. Njegova djevojka, Marie, posjećuje ga, no tužiteljstvo se raspitalo o njegovu životu, pa na suđenju neprestano naglašava kako je bešćutan jer nije plakao za majkom i isti je dan našao ljubavnicu. Izmišljena je čitava tobožnja urota s Raymondom o ubojstvu s predumišljajem, i Mersault je na kraju osuđen na smrt. Zatvor, suđenje, pa i osudu, Mersault prima smireno,
Tumačenja toga [[roman]]a najčešće su upozoravala na srodnost sa Sartreovom [[filozofija|filozofijom]], i to je u velikoj mjeri točno. [[Jean Paul Sartre]] mu je zaista filozofski blizak. No, podjednako je tako točno da je Stranac gotovo moralistička osuda pravosuđa. U tom smislu radi se zapravo o sudski krajnje nepravednoj kazni - Mersault nije ubio s predumišljajem - pa dolazi do izražaja apsurd pravnog postupka. Mersaultu sude ljudi koji ga naprosto ne razumiju: ono sto se njima čini bešćutnošću, zapravo je podjednako tako moglo proizići iz prave osjećajnosti koja se jedino ne želi izraziti očekivanom "glumom"; nemali broj ljudi plače na pogrebu jedino zato sto se to od njih očekuje. Mersault tako doduše jest "stranac" u svijetu navika i običaja, no njegovo je ponašanje dosljedno njegovom uvidu u zbilju života i njegovu karakteru. Njemu se naprosto dogodio "tragičan slučaj" kakav se svima lako može dogoditi, jedino što je on ovaj put imao nesagledive posljedice; na kraju ga je tobožnja pravda osudila na smrt bez pravog razloga. Ali [[Albert Camus]] ga ne osuđuje, niti želi da to mi činimo.
|