Mana: razlika između inačica

Prema [[Stari zavjet|starozavjetnom]] opisu, mana je bila kao zrno korijandera (lat. coriandrum sativum), jednogodišnje biljke iz porodice apiaceaeApiaceae, podrijetlom iz [[Azija|Azije]]. Visoka je između 30 i 90cm, aromatska (s [[eterična ulja|eteričnim uljima]]), bijela (Izl 16,31), nalik na bdelij (prirodna mirišljava [[smola]] žute boje). Kupi se prije izlaska sunca. Melje se u ručnom mlinu ili u stupi (Br 11,7). Od nje se pravi pogača (Br 11,8), peče se kao kruh ili kuha (Izl 16,23). Ima okus medenog kolača (Izl 16,31) ili kolača zgotovljenog u ulju (Br 11,6). Stari zavjet spominje je 14 puta. Najstariji izvještaj o "mani" nalazi se u [[Knjiga Brojeva|Knjizi Brojeva]] (11,6-9). No tumači se razilaze oko smještaja čuda, neki smatraju kako jahvistička predaja čuva bolje dokaze i stavlja čudo "mane" i prepelica u blizinu Kadeša, dok [[svećenička tradicija]] čudo stavlja prije dolaska na [[Sinaj]]. Jahvistička tradicija navodi "manu" kao razlog za mrmljanje, neposlušnosti i pomanjkanje vjere: "To bijedno jelo ogadilo se duši našoj" (Br 21,5). "Mana" im se čini kao odvratno i jednolično jelo. Dok je za svećeničku tradiciju "mana" bila čudo i objavljenje Božje riječi. "…kruh koji je imao u sebi svaku slast i ugađao svakom ukusu…" (Mudr 16,20).

Danas mnogi traže sličnost u nekim prirodnim pojavama. Tako neki misle da je riječ o kiši "mane" u [[IrakuIrak]]u, koja i danas za sunčanih razdoblja leprša nebom u obliku snježnih pahuljica, oblikuje se u lake loptice koje vjetar raznosi nadaleko. To je neki putujući [[lišaj]]. [[Beduini]] se, kad padne na zemlju, požure i kupe tu "manu" u svitanje zore i pripremaju od nje jela po starim receptima.

Prema drugoj pretpostavci bila bi to izlučevina kukca na lišću tamarisa mamifera. Čije se kapljice po noći zgrušaju, a na suncu rastope. [[Arapi]] to i danas nazivaju "manom" s neba i kupe je ujutro i navečer. Melje se u žrvnju ili se tuče u stupi. Jede se sirova ili kao pogača i ima okus [[medamed]]a. Njezin oblik, dob dana u kojoj se pojavljuje i sam okus odgovara biblijskom opisu, pa mnogi smatraju da je upravo to "mana".

Biblijski pisci u toj "mani" vide Božju brigu, i njegovo providonosno čudo nad svojim narodom. Već se u [[Ponovljeni zakon|Ponovljenom zakonu]] susreće [[kateheza]] o"mani" te ona postaje duhovnoga značenja, za Izraelski narod kao znak žive Božje prisutnosti . Ona je simbol raspoloživosti za prihvaćanje Božjih darova, a pogotovo njegove riječi. U [[Knjiga Izlaska|Knjizi Izlaska]] (16, 13-15) nalazi se liturgijsko značenje. "Mana" je hrana dostojna svakoga i kupi se svako jutro izuzev [[subota|subote]]. Svatko je smio uzeti po jedan gomer, otprilike 3,6 [[litra|litre]]. Ona je znak Božje riječi koja ima okus meda. Bog ju je dao Izraelu da ga iskuša, da ga učini siromahom, kako bi postao svjestan svoga siromaštva, kao i prihvatljiv za Božju riječ.

"Mana" se u [[apokrifna knjiga|apokrifnim knjigama]] knjigama spominje kao eshatološka hrana koju će [[Mesija]], pojavljujući se u pashalnoj noći nanovo dati. [[Farizeji]] zato traže znak s neba (Mt 16,1).