Druga Ivanova poslanica: razlika između inačica

Tekst Druge Ivanove poslanice ne može se svrstati u nijednu konkretnu književnu vrstu. Napisan je kao homilija – propovijed, odnosno ima oblik pisma.

Autor se naziva starješina. Predaja tvrdi da je [[Sveti Ivan Evanđelist|Ivan]] [[apostol]] i evanđelist autor [[Evanđelje po Ivanu|četvrtog evanđelja]] i triju Ivanovih poslanica, a suvremena kritika tvrdi da evanđelje i poslanice pripadaju istom krugu, odnosno Ivanovskoj školi, ali većina drži da su bili različiti autori.

to je središnji dio poslanice u kojem se nalazi jezgroviti sažetak suprotnosti između [[istina|istine]] i laži, Crkve i svijeta, [[Isus|Krista]] i [[Antikrist]]a, Božjih zapovijedi i đavoljih obmana, dijeli se na zapovijed ljubavi[[ljubav]]i (4-6) i antikristi (7-11), te

Pisac se predstavlja kao starješina i obraća se zajednici koja je još vjerna, ali joj prijete zavodnici „koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu“ (Iv7). Stoga starješina upozorava vjernike protiv lažnih proroka, te ih poučava da ustrajnost u Kristovom nauku, tj. u nauku o [[utjelovljenje|utjelovljenju]], osigurava zajedništvo s [[Bog Otac|Bogom Ocem ]]i Sinom. Zabranjuje vjernicima družiti se s lažnim učiteljima. Specifično je to što naglašava ljubav prema bližnjemu po kojoj se ispunjava nova Kristova zapovijed. Ova je kratka poslanica ustvari sažetak [[Prva ivanova poslanica|Prve Ivanove poslanice]] i može se smatrati njezinim kratkim prikazom ili prvim nacrtom.

[[Kršćanin]] je pozvan da prebiva u ljubavi, obdržavajući zapovijedi koje su sve sadržane u vjeri u Isusovo ime i u bratskoj ljubavi. Božanska se ljubav utjelovljuje u Isusu pa je vjera u Isusa i ljubav prema braći osnovna poruka Ivana kršćanima.