Branko Horvat: razlika između inačica

U PožeziPožegi je biopohađao u osnovnoosnovnu i srednjojsrednju školiškolu (gimnazijigimnaziju). TijekomZa vrijeme srednjegsrednje školovanjaškole odlazi u partizane.<br>

Nakon rata, studira ekonomiju koju diplomiraje diplomirao 1952. godine.<br>

Unatoč svim svojim sposobnostima, nije dobio mjesto na Fakultetu u Zagrebu sve do 1975. godine. Na istome je radio do 1992., kada mu zbog političkih okolnosti status predavača nije produljen.<br>

Bio je gostom predavačem na velikom broju sveučilišta, instituta i inih znanstvenih ustanova diljem svijeta, na svim kontinentima, u državama različitih gospodarskih sustava i gospodarske snage, od SAD-a do Sudana. Njegovo znanje nije ostalo ograničeno na akademsko stakleno zvono; bio je savjetnikom vlada nekoliciniu više država diljem svijeta.

Za svoju knjigu "Politička ekonomija socijalizma" je dobio je nominaciju za Nobelovu nagradu od strane Američkog društva ekonomista. Kao zanimljivost valja navesti da mu ta knjiga zbog njena oštra nepodilazećeg stava socijalističkim sustavima nije bila izdana prvo u Jugoslaviji, nego je svoje prvo izdanje imala na engleskom jeziku. Ista je bila proglašena knjigom godine u SAD-u.

Politički se angažirao pred raspad SFRJ, pokrenuvši [[UJDI]], a 1990-ih, utemeljivautemeljuje [[Socijaldemokratska unija|Socijalno-demokratsku uniju]].

Ekonomski teoretičari su ocijenili, da bi [[Joseph Schumpeter]], da je bio živ u Horvatovo vrijeme, sigurno ga stavio u svoja djela kao jednogjedno od utjecajnih imena ekonomske teorije.

Ipak, Horvat je bezgranično i prenaivnosnažno vjerovao u moć ekonomije i njenog obuzdavanja ponašanja u doba velikih nacionalnih previranja, neiako su stvarne posljedice shvaćajućiopovrgnule okrutnostta zbiljepredviđanja.<br>

Stoga je njegovo nadobudno zalaganje za Balkansku ekonomsku uniju za vrijeme srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku bilo doživljeno kao nesuvisle i mahnite izjave ostarjelog političara, što je rezultiralo njegovim izgurivanjem na političku marginu u Hrvatskoj.