Robert Frangeš Mihanović: razlika između inačica

 

[[Datoteka:Robert Franges Mihanovic 3107.JPG|mini|lijevo|"Drvosječa" iz 1910. godine na zgradi [[Gliptoteka HAZU|Gliptoteke HAZU]]]]

Frangešove medalje i plakete s figuralnim i animalističkim motivima (''Bik Herkul'' , [[1899]]. i ''Puran'' , [[1904]].; ''Vinogradari'', [[1900]]. i ''Kopač'', [[1906]].) označili su početak hrvatskog medaljatstva. Oblikovao je sitnu plastiku (''Stidljivost'', [[1902]].; ''Bijeg u Egipat'', [[1906]]., ''Otmica Europe'', [[1907]].), portrete (''V. Lisinski'', [[1895]].), poprsja (''Antum Mihanović'', [[1908]]., [[Klanjec]]; ''Antun i Stjepan Radić'', [[1936]]., [[Trebarjevo]]). Godine [[1897]]. za [[Osijek]] je izradio spomenik palim vojnicima Šokčevićeve 78. pukovnije - ''Umirućeg ratnika'', koji je uz kompoziciju ''Filozofija'' iz [[1897]]. (u zgradi Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ulici br. 10 u Zagrebu) najraniji primjer [[Impresionizam|impresionizma]] u hrvatskom kiparstvu. Najmonumentalnije je Frangešovo djelo konjanički spomenik ''Kralj Tomislav'' 1928.-38. (postavljen [[1947]]. u Zagrebu). Izveo je i nadgrobne spomenike na groblju u [[Varaždin]]u (''Spomenik smrti'' na grobnici obitelji Leitner, [[1906]].) i [[Mirogoj]]u (''Radnik'' na grobnici obitelji Muller, 1935.). Radio arhit. figuralnu plastiku na zagrebačkim zgradama (reljefi ''Filozofija, Teologija, Medicina i Frustracija'', [[1912]]., na bivšoj zgradi Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Marulićev trg; ''Rad'' i ''Zdravlje'', [[1927]]. na zgradi u Mihanovićevoj ulici br. 3). U svojem razvoju prešao je faze od [[Akademizam|akademizma]], [[Simbolizam|simbolizma]] do [[Modernizam|modernizma]], tj. najranijih primjera impresionizma u hrvatskom kiparstvu, a u punoj zrelosti ostvario je vlastiti izraz u slobodnoj realističkoj modelaciji lika. Bavio se umjetničkim obrtom.