Razlika između inačica stranice »Druga knjiga o Samuelu«

m
sitno
m (članci se ne potpisuju)
m (sitno)
'''Druga knjiga o Samuelu''' jedna je od knjiga [[Stari zavjet|Staroga zavjeta]] koja pripada [[deuteronomistička povijest|deuteronomističkoj povijesti]] . [[Kratice biblijskih knjiga|Kratica]] za ovu knjigu je: 2 Sam.
 
== KNJIŽEVNIKnjiževni SASTAVsastav ==
Druga knjiga o Samuelu zajedno s [[Prva knjiga o Samuelu|Prvom knjigom o Samuelu]] opisuje povijest [[Kraljevstvo Izrael|Izraela]] od posljednjeg suca [[Samuel|Samuela]] do [[David|kralja Davida]]. Obje knjige o Samuelu sačinjavale su u [[Hebrejska Biblija|hebrejskoj Bibliji]] jedno djelo. U [[Septuaginta|''Septuaginti'']] i [[Vulgata|''Vulgati'']] navode se kao Prva i Druga knjiga o Kraljevima, a Prva i Druga knjiga o Kraljevima kao Treća i Četvrta knjiga o Kraljevima.
 
== POVIJESTPovijest Ii VRIJEMEvrijeme NASTANKAnastanka ==
Zbog pogrešna tumačenja teksta [[Prva knjiga Ljetopisa|Prve knjige Ljetopisa]](1 Ljet 29,29) nastaje predaja da ih je napisao Samuel, pa je i u njihov naslov kasnije stavljeno Samuelovo ime. Ali knjige ne potječu od Samuela niti je on središnja ličnost u njima. Samo prvi dio prve knjige govori o njemu. Druga knjiga o Samuelu pokriva razdoblje od [[Šaul|Šaulove]] smrti u bitci s [[Filistejci|Filistejcima]] kod [[Gilboe]] oko 1010. g.pr.Kr. pa sve do smrti kralja Davida oko 970.g.pr.Kr. Stručnjaci drže da su knjige o Samuelu nastala iz dva raznodobna izvora. Jedan od njih, stariji, trebao bi potjecati iz [[Salomon|Salomonova]] doba (970. - 931.g.). U njemu se osnivanje kraljevstva ocjenjuje kao Božji blagoslov. Samuel je manje istaknut; on je više skromni prorok nego vođa naroda. Šaul je plemenit, ali nesretan, a David je pravi junak, ali ima i ljudskih slabosti. Druga knjiga o Samuelu nastala je uglavnom na temelju toga izvora. Mlađi izvor potječe negdje iz posljednjih desetljeća monarhije (750. – 650.)
 
== SADRŽAJSadržaj ==
Druga knjiga o Samuelu počinje smrću kralja Šaula (2Sam 1,1). David iskazuje svoje poštovanje prema pokojnicima, Šaulu i njegovu sinu [[Jonatan|Jonatanu]]. Tuguje za njima u svojoj tužaljki (2Sam 1,19-27). Nakon toga David je posvećen za kralja u [[Hebron|Hebronu]] od strane [[Judejaca]], a sjeverna mu plemena suprostavljaju [[Išbaal|Išbaala]], Šaulova potomka, koji je prebjegao u [[Transjordanija|Transjordaniju]]. Međutim ubojstvo Išbaala omogućilo je ujedinjenje i David je ponovno pomazan za kralja u Hebronu i priznat za kralja od čitavog Izraela. Zauvijek je odbio Filistejce pobjedom u ratu. Premješta središte kraljevstva u [[Jeruzalem]] i s velikim slavljem donosi [[Kovčeg Saveza]] u Jeruzalem. David dobiva veliko obećanje što ga je Bog dao po proroku [[Natan|Natanu]]. Natan navješta dolazak [[Mesija|Mesije]] koji će biti Davidov potomak (2Sam 7). Od devetog poglavlja počinje duga pripovijest koja će završiti tek na početku [[Knjiga o Kraljevima|Knjige o Kraljevima]] (1Kr 1-2). To je pripovijest o Davidovoj obitelji, o borbama za nasljedstvo na prijestolju koju je napisao neki očevidac u prvoj polovici Salomonova kraljevanja. Također se spominje osvajanje Transjordanije i širenje utjecaja na [[Aramejci|Aramejce]] i južnu [[Sirija|Siriju]]. David je bio kralj [[Kraljevstvo Izrael|Izraela]] i [[Kraljevstvo Juda|Jude]], a te su se dvije skupine često međusobno suprostavljale; [[Abšalom|Abšalomovu]] pobunu podržavala su plemena sa sjevera (Izrael), a nakon Abšaloma Benjaminovac Šeba htio je podignut narod Izraela da se „vrati u svoje šatore“. Te pobune daju nam naslutiti rascjep Davidova kraljevstva. Pripovijest je prekinuta u 2Sam 21 – 24 gdje su skupljeni dijelovi raznog podrijetla o Davidovu kraljevanju.
 
== VJERSKAVjerska POUKAporuka ==
Druga knjiga o Samuelu izlaže prilike i poteškoće kraljevstva Božjega na zemlji. Ideal je postignut tek u vrijeme Davida: ovom je uspjehu prethodio Šaulov neuspjeh, a poslije njega slijedile su sve nevjernosti monarhije koje će izazvati Božju osudu i biti propast nacije.
 
== UTJECAJUtjecaj NAna NOVINovi ZAVJETzavjet ==
Počevši od Natanova proročanstva mesijanska se nada pothranjivala obećanjima koja su dana kući Davidovoj. [[Novi zavjet]] na to se poziva tri puta: Dj 2,30; 2 Kor 6,18; Heb 1,5. [[Isus]] je potomak Davidov i naziv „sin Davidov“ što mu ga narod daje priznanje je njegovih mesijanskih naslova.
 
== LITERATURALiteratura ==
1. [[''Biblija]], Stari i Novi Zavjet'', Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997.
2. ''Jeruzalemska Biblija'', Stari i Novi zavjet s uvodima i bilješkama iz „La Bible de Jérusalem“, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.
3. ''Biblijski leksikon'', Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1972.
 
[[Kategorija:Stari zavjet]]
16.472

uređivanja