Tordinci: razlika između inačica

Nastojanjem [[katoličanstvo|katoličkoga]] svećenika Šimuna Matkovića vratilo se do godine [[1612]]. u katoličku crkvu nekoliko obitelji u Tordincima, a još više u okolnim mjestima. Turci su iz Vukovara i susjednih mjesta bili prvi put protjerani godine [[1687]]. kada je u Tordincima bilo oko 60 kuća. Turci se vratiše natrag godine 1690., ali su već naredne godine 1691. bili ponovno otjerani. Za tih borbi nisu Tordinčani toliko stradali koliko katolički žitelji obližnjih sela. Čim su pak Turci konačno napustili Slavoniju počeli su mnogi kalvini u okolici Vukovara, Osijeka i Valpova prelaziti u katoličku crkvu. Dok su Madžari i nadalje ostali kalvini, svi su Hrvati napustili [[kalvinizam]] osim jednoga dijela Tordinčana. Tako je nestalo kalvinskih župa u hrvatskim selima po [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Srijem]]u. Nije se mogla održati niti kalvinska župa u Tordincima. Kalvini toga sela spadahu pod madžarsku župu u Korođu, te su istom godine 1868. obnovili posebnu svoju župu u Tordincima. Naprotiv su katolički žitelji Tordinaca svake godine bivali sve brojniji. Oni su isprvice spadali pod franjevačku župu u Vukovaru; ali su već godine 1737. osnovali posebnu katoličku župu u Tordincima, gdje su godine 1738. sagradili i župnu crkvu [[Presveto Trojstvo|presv. Trojstva]]. Području katoličke župe u Tordincima pridijeljeno je i susjedno selo Antin. Partronat tordinačke župe pripada vukovarskom vlastelinstvu.

 

I Tordinci su dali ogroman obol u Domovinskome ratu.Vidjevši sudbinu Antina napustili su mjesto u prvi mah strahujući da će jednako tako nebranjeni u potpunom okružju srpskih sela punih "uveženih" četnika i jugosrpske armade doživjeti sudbinu Antina, tj. biti doslovno pregaženi.No tada pod okriljem noći hrabra i odvažna grupa pripadnika HOS-a uglavnom sačinjena od momaka iz Antina ulazi u Tordince prije no što je neprijateljska vojska shvatila da je selo prazno i nebranjeno, ponovno zauzima položaje i uspjeva u svojem naumu tj. sačuvati Tordince do dolaska pojačanja iz Vinkovaca.Dolaskom pojačanja iz Vinkovaca na čelu sa zapovjednikom Josipom Šarić-Šantom Tordici ponovno utvrđuju obranu i na neko vrijeme spašavaju mjesto od okupacije.U selo se tih dana polako vraćaju vojno sposobni mještani, no moramo napomenuti da su obranu sela uz "Šantine dećke" u prvo vrijeme mahom činili mještani susjednog Antina i grupa HOS-a.Antinjani su vjerovali da će na taj način pomoći u skorom oslobađanju i povratku svojega mjesta Antina.No 25. listopada "91.g kreće iznimno snažan napad srpskih snaga iz 3-4 smjera.Smjera Antinske Mlake, Ludvinaca, Pačetina i tenkovsko topnički napad iz smjera Ostrova.Branitelji su pružili silan otpor unatoć ograničenoj tehnici za takovu borbu, i broju ljudi uspoređujući sa silom koja ih je tada napala.No usprkos svemu Tordinci i tako bez dolaska ikakove pomoći uspjevaju braniti selo do popodnevnih tj. večernjih sati kada neprijatelj uspijeva u potpunosti zavladati Tordincima.Ogroman broj neprijateljskih žrtava izazvaće kasnije njihov bijes da će osim velikog broja poginulih branitelja u samoj borbi činiti poslije strašna zvjerstva i na preživjelim ljudima.I ponovno mahom stradavaju ljudi iz Antina koji su branili selo, a još više civili koji su ostali živjeti u Antinu u svojim kućama vjerujući naivno da im se neće ništa dogoditi, jer nikomu ništa našao nisu učinili, osim što su Hrvati.Dokaz za sve to je masovna grobnica pored katoličke crkve u centru Tordinaca, gdje su poginule pokapali zajedno sa stokom, te još nekoliko masovnih grobišta u njivama nadomak Tordinaca i Antina.

Tordinci su se poslije mirne reintegracije počeli postupno obnavljati i sada su uglavom sanirali posljedice rata, misleći naravno na ona materijalna uništenja:crkve, školu, zgradu općine, ambulantu, obiteljske kuće itd.

 

== Poznate osobe ==

== Spomenici i znamenitosti ==