U vrijeme [[Babilon|babilonskog]] zarobljeništva (6. st. pr.Kr.) svećenici, su nastojali sačuvati vjeru i izraelski narod od asimilacije. U takvim okolnostima više nemaju hrama i kulta, ali se bave redakcijom svetih spisa i tako organiziraju vjerski život zajednice u ondašnjim prilikama i krajevima. Činilo im se da temelji na kojima će počivati taj religijski život naroda moraju biti vrednote kao što je zajedničko podrijetlo čitavog naroda, zajedničke predaje i autentično svećeništvo, te stoga važnost pridaju pripadnosti i rasnoj čistoći.
