Nedeljko Čabrinović: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m {{wikipoveznice}} |
poveznice, interwiki |
||
Redak 1:
[[Slika:Cabrinovic.jpg|thumb|'''Nedeljko Čabranović''']]
'''Nedeljko Čabrinović''' ([[Trebinje]], [[20. siječnja]] [[1895]]. - [[Terezin]], [[21. siječnja]] [[1916]].), sudionik [[Sarajevski atentat|Sarajevskog atentata]].
==Biografija==
Line 7 ⟶ 6:
Nedeljko Čabrinović rođen je u Trebinju 20. siječnja 1895. godine kao sin austrijskog policijskog špijuna. Od samih početaka svog školovanja nije bio baš najbolji učenik. Vjeran sebi u četrnaestoj je godini odustao od daljeg školovanja i posvetio se lutanju i trgovanju. No, od nečeg se moralo živjeti pa se zaposlio. Tako je radio kao limar, tesar i tipograf. Ni na jednom poslu koji je radio njegove kolege nisu imale baš naročito mišljenje o njemu jer je bio izrazito svadljiva osoba. Uz to ni poslodavci nisu bili previše zadovoljni njime jer nije bio naročito radišan.
Godine [[1912]]. u [[Sarajevo|Sarajevu]] je sudjelovao u tipografskom štrajku zbog čega je protjeran iz rodnog Sarajeva. Potom je radio u
Na dan atentata [[28. lipnja]] [[1914]]. Čabrinović je prvi bacio bombu na kolonu vozila kojom se vozio nadvojvoda ali nije uspio ubiti nadvojvodu već je bomba pogodila pratnju. Vidjevši kako nije uspio u svojoj namjeri progutao je otrov te skočio preko zidića koji ga je dijelio od rijeke [[Miljacka|Miljacke]]. No, otrov je bio star (samim tim je izgubio svoja otrovna svojstva) te je izazvao samo povraćanje i mučninu u želucu. Kako je Miljacka tek nekoliko centimetara duboka rijeka za njim su skočili i ljudi iz nadvojvodina osiguranja te uhapsili Čabrinovića. Nedeljku Čabrinoviću i ostalim atentatorima organizirano je suđenje u listopadu 1914. godine.
Izjave koje su atentatori dali na suđenju bile su posve različite, a koje su odgovarale na pitanje zašto su počinili atentat. Od toga da su željeli biti junaci, osvetiti se za bosansko siromaštvo, željeli učiniti dobro, da su borili za [[Velika Srbija|Veliku Srbiju]] itd. Za razliku od Gavrila Principa Čabrinović je na suđenju, sav u suzama, izrazio kajanje zbog počinjeg zlodjela. Proglašen je krivim i kao maloljetnik osuđen na dvadeset godina zatvora. U prvim danima robije, u samici, čavlom grebe plehanu posudu za jelo urezujući slova i tako tiska svoj list ''Bomba'', kratke vijesti i poruke u nekoliko rečenica. Umro je u 21. siječnja 1916. godine od tuberkuloze u zatvoru u Terezinu (Češka). Poslije smrti Čabrinovića, grob mu je zaravnat i zabetoniran kako se ne bi znalo mjesto gdje je sahranjen. Kada je [[29. travnja]] [[1918]]. godine umro i [[Gavrilo Princip]], tako je postupljeno i s njim. Međutim, jedan vojnik zabilježio je mjesta u dvorištu tvrđave gdje su tijela sahranjena, pa su tako tijela, poslije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], nađena i sahranjena u Sarajevu u zajedničkoj grobnici atentatora.
Kada je [[1976]]. godine davana premijera filma ''Sarajevski atentat'', mladi glumac Radoš Bajić, koji je igrao Čabrinovića, posjetio je Čabrinovićevu sestru Hristinu, koja mu je ispričala njegove posljednje riječi: - Pred atentat Nedjeljko se obukao onako, obično... otišao je kod oca, stavio mu sat s lancem na tezgu i rekao: 'Oče, ovo si mi ti poklonio. Idem na put pa se bojim da ga ne izgubim... ' Onda se vratio i majci dao dijamantski prsten uz riječi: 'Uzmi, idem na put, pa da ga ne prodam.'
[[category:Prvi svjetski rat]]
<!--interwiki-->
[[en:Nedeljko Čabrinović]]
|