Vjekoslav Rukljač: razlika između inačica

Akademski kipar, prof. Vjekoslav Rukljač rodio se 09.03.ožujka 1916. u Poznanovcu u [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskom zagorju]]. Slavnu zagrebačku Obrtnu školu, smjer kiparstva, upisuje [[1928.]], u 13-oj g života, kao izričito rijedak talent. Maturira [[1932.]] u 16-oj godini. Nakon mature nastavlja dvogodišnju specijalku kod dvojca Ivanović – Hotko pri Obrtnoj školi u Zagrebu.

Upisuje se na odjel kiparstva 03.10[[3. listopada]] [[1937.]] na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu]], u klasi Frane Kršinića, Roberta Frangeš-Mihanovića i Ive Kerdića. Glavni profesor mu je prof. Kršinić, ali uči usporedo kod sve trojice. Od jeseni [[1941.]] do odlaska u [[Partizani|partizane]] [[1944.]], polaznik je kiparske specijalke prof. Frana Kršinića. Od 1. rujna 1945. do 1948. profesor je na ll industrijskoj školi u Zagrebu, nekadašnjoj Obrtnoj školi i budućoj Školi primijenjene umjetnosti.

Od [[1. rujna]] [[1945.]] do [[1948.]] profesor je na ll industrijskoj školi u Zagrebu, nekadašnjoj Obrtnoj školi i budućoj Školi primijenjene umjetnosti. 1948. postaje asistent na ALU u Zagrebu, a od [[1950.]] docent, te od [[1956.]] izvanredni i redoviti profesor na ALU punih 30 godina do umirovljenja 1986. U tom periodu dva puta je biran za dekana. Nakon 38 godina profesorskog rada i djelovanja bio je neposredno zaslužni profesor kolega dobrog dijela plejade prvaka današnjeg hrvatskog kiparstva.

Dobitnik je, [[1970.]], Spomen-medalje Općeg sabora grada Zagreba za dugogodišnji umjetnički doprinos Zagrebu.

Imao je svega tri samostalne i preko trideset skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Opus rada prof. Rukljača bio je od izvođenja i postavljanja intimnih i spomeničkih [[skulptura]] u životnim, privatnim i javnim ambijentima, niz autorskih i koautorskih spomenika[[spomenik]]a uglavnom povijesno-memorijalnog sadržaja, obradi temata ženske figure s kojom je i započeo svoje autorstvo i koji je uvijek bio, i ostao primat njegova stvaralačkog interesa, opus '"Femina nuda'", te ciklusa '"Kristuši'", vječne teme razapetog Krista[[Krist]]a.