Analitička psihologija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 6:
Pod opću fenomenologiju Jung je predstavio pet glavnih grupa instinktivnih faktora: glad, seksualnost, aktivnost, refleksija i stvaralački faktor (sa položajem volje definiranim nesumnjivo dinamičkog porijekla, kao i nagoni, ali spornim uslijed filozofskih implikacija ili oprečnih premisa pogleda na svijet) i šest modaliteta psihičkih funkcija koji determiniraju čovjekovo ponašanje. Modaliteti izražavaju zavisnost o spolu, dobu i nasljednim dispozicijama, nadalje o [[ekstraverzija|ekstraverziji]] i [[introverzija|introverziji]] koji daju pravac psihičkim zbivanjima, o tkz. smjeru prema gore i dolje, odnosno o modalitetu duhovnog i materijalnog.
U specijalnoj fenomenologiji je razložio [[fenomen]] psihičke cjepljivosti, s kojom se kao psihijatar jasno susretao unutar psihopatologije. Cjepljivost znači da se djelovi [[psiha|psihe]] odvajaju od svijesti u takvoj mjeri da se ovi ne pojavljuju samo kao strani, već istovremeno vode i autonomni, vlastiti život. Pri tom ne mora se uvijek raditi o podvojenim , histeričnim ili šizofrenim alternacijama ličnosti, već samo o kompleksima u okvirima normalnog. Stoga je u osnovi uzev definirao cjepljivost kao normalan fenomen. [[
Jungova definicija «Cjepljivost s jedne strane znači raščlanjivanje u mnoštvo strukturalnih jedinca, s druge poželjnu mogućnost diferencijacije, odnosno izdvajanja izvjesnih strukturnih djelova koji se onda vježbaju pomoću voljne koncentracije i time dovode do najvećeg mogućeg razvitka» zapravo je baza [[individuacija|individuacijskog]] procesa unutar specijalne fenomenologije, pri čemu se individua razračunava s psihologijom kolektivno nesvjesnog, sa krajnjom terapijskom svrhom iskazanom u razumijevanju smisla vlastite [[egzistencija|egzistencije]]. Specijalna fenemenologija s jedne strane diferencira psihičko od nagonskih sfera, odnosno kopirajućih ponašanja, a s druge od sugestibilnog nametanja arhetipskih slika. Uvođenjem hipoteze o Osobnosti (Selbst, Jastvo, Vlastitost) kao virtualne konstitucije krajnjeg smisla ne samo pojedinog čovjeka već i čitave nadopunjavajuće grupe, odnosno faktora koji kompenzira svijest o vlastitom ja, analitičku psihologiju stavlja korak izvan klasične [[znanost|nauke]].
Specijalna fenomenologija se može sažeti u Jungovoj rečenici da je psiha početak i kraj svake spoznaje, psiha nije samo objekt njene nauke već i njen subjekt. Psiha je svijesno-nesvjesna cjelina. Iz te cjeline, odnosno [[duša|duše]], potiču apsolutno sva čovjekova iskustva , a njoj se u krajnjoj liniji vraćaju sva stečena saznanja.
|