Analitička psihologija: razlika između inačica

U specijalnoj fenomenologiji je razložio [[fenomen]] psihičke cjepljivosti, s kojom se kao psihijatar jasno susretao unutar psihopatologije. Cjepljivost znači da se djelovi [[psiha|psihe]] odvajaju od svijesti u takvoj mjeri da se ovi ne pojavljuju samo kao strani, već istovremeno vode i autonomni, vlastiti život. Pri tom ne mora se uvijek raditi o podvojenim , histeričnim ili šizofrenim alternacijama ličnosti, već samo o kompleksima u okvirima normalnog. Stoga je u osnovi uzev definirao cjepljivost kao normalan fenomen. [[ArhetipIskonska slika|Arhetipske]]ske figure koje se personificirano javljaju u području [[religija|religijskih]] i umjetničkih fenomena, Jung je sažeo pod pojam kolektivno nesvjesno. Arhetipovi kolektivno nesvjesnog, kao dakle red veličine od svijesnog odcijepljenih faktora, upliviraju na čovjekovo ponašanje i igraju značajnu ulogu u njegovu životu. Samim tim oni, pored što su tipične religiozne slike ([[duša]] (Anima), duh (Animus), [[Sotona]] (Sjenka), [[Bog]] (Jastvo)) ili izražena slojevitost u umjetničkim djelima (npr. sveta pisma) u osnovi su i dinamički predlošci, odnosno instinkti koji se aktiviraju u tipiziranim životnim situacijama. Po Jungu arhetipske slike predstavljaju smisao nagona. Na virtualnoj psihičkoj skali nagone je postavio u infracrveno područje psihe, a arhetip u ultraljubičasto, kao dvije krajnje odvojena psihoidne suprotnosti čije je ishodište u objektu, ili kao psihificirane datosti čiji je izvor izvan psihičkog porijekla. Arhetip je zapravo nagon na jednom višem nivou biokemijskih treptaja, u rasponu kojih postoji fenomen psihičke reflektivne svijesti..