Viktor Kovačić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
+ kategorija
m GLAVNIRASPORED
Redak 1:
[[Datoteka:Viktor Kovačić (1874 - 1924.).jpg).jpg|mini|200px|desno|'''Viktor Kovačić (1874 - 1924.)''']]
[[Datoteka:Viktor Kovačić- Crkva sv. Blaža, Prilaz Gjure Deželića- Primorska ulica, Zagreb 1910. - 1913.jpg|mini|200px|desno|'''Viktor Kovačić- Crkva sv. Blaža 1910. - 1913.''']]
'''Viktor Kovačić''' ([[Ločka Vas]] kraj [[Hum na Sutli|Huma na Sutli]], [[28. kolovoza]] [[1874]]. - [[Zagreb]], [[21. listopada]] [[1924]].), [[Hrvatski|hrvatski]] arhitekt .
 
Već za života Viktor Kovačić postat će karizmatičnom osobom, no svojim ostvarenjima, a još više istupima u javnosti, steći će više neprijatelja no prijatelja, postavši time ujedno i jednim od najvećih tragičara hrvatske moderne. Antun Jiroušek 1925. pisat će u »[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac345.nsf Vijencu]«: »Život je Kovačićev klasičan primjer za pojave ovakove vrsti, koje su se javljale u prošlosti, a javljaju se i u sadašnjosti hrvatske arhitekture.« Kovačićev suvremenik, slikar [[Ljubo Babić]] svjedoči: »Rijetki su ga voljeli. Dosta je bilo onih koji su ga tolerirali, a najviše je bilo onih, koji su ga antipatijom susretali. A s njime je bilo doista teško: osjetljiv, tvrdoglav, prepotentan: prema slabijima grub i osoran, a prema jačima laskav, umiljat; indolentan, nelagodan. Kretao se među ljudima kao kakav veliki gospodin... Izoliran postao je čudak; bohem, koji je predstavljao aristokrata. Takav je ostao u uspomeni većine. Oni, pak koji su ga voljeli, upamtili su ga kao dosjetljivog i duhovitog šaljivdžiju, čiji je sarkazam pogađao duboko i točno... Oni malobrojni koji su ga uistinu voljeli, znali su, da se u njemu krije čovjek umjetnik, čovjek od vrijednosti, skeptik spram svega, a najviše spram sebe, čovjek patnik, izranjen i izmrcvaren okolinom. Znali su da je u njemu negdje duboko skrita težnja za drugim, ljepšim skladnijim svijetom... Znali su da u svojoj mansardi crtka na svoje papire zanose i sanje o izlazu iz svega ružnoga, kaotičnog i prljavog, da se zanosi maštom za dalekim nekim imaginarnim [[New York|New Yorkom]], iluziji o dalekoj nedohvatnoj slobodi, u sjeni koje počiva ljepota, i da sanja o dalekim perspektivama... kristalnim arhitekturama, o novim ljepotama...«
Redak 240:
*Vrkljan Zvonimir- Obljetnice, Viktor Kovačić, ČIP, broj9/10, Zagreb, 1994.
 
{{GLAVNIRASPORED:Kovačić, Viktor}}
 
[[Kategorija:Hrvatski arhitekti|Kovačić, Viktor]]
[[Kategorija:Arhitektura u Zagrebu]]
 
<!-- interwiki -->
[[en:Viktor Kovačić]]