Ingalik: razlika između inačica

'''Ingalik''' (Kaiyu-khotana, Kaiyukhotana, Kaiyuhkhotana; suvremeni naziv Deg Hit'an) je pleme [[Atapaski|Atapaska]] iz unutrašnjosti [[Aljaska|Aljaske]], u bazenima gornjeg Kuskokwima i donjeg [[Yukon]]a. Ovo područje, dijelom planinsko dijelom pod [[tundra|tundrom]], bogato je životinjskim svijetom, ribom, [[karibu]]ima, [[los]]ovima, [[medvjed]]ima i drugom divljači od kojih ovisi opstanak ovog plemena. Osgood (1934.) Ingalike dijeli na 4 grane: Anvik-Shageluk, Bonasila, Holy Cross-Georgetown i McGrath. Ingaliki su pod jakim eskimskim utjecajem, od kojih su preuzeli odjeću (parka-vjetrovke, hlače) i neke predmete njihove materijalne kulture, harpunu i bacač koplja, naprava poznata na američkom jugozapadu kao [[atl-atl]]. [[Kanu]]i su im od brezove kore a zimske nastambe polu-podzemne, prekrivene zemljom. Sela imaju posebno izgrađene kolibe za dimljenje [[losos]]a. Zimi se Ingaliki kreću na saonicama. Ljetna nastamba, obično je konstruirana od omorikine kore. Ovdje treba dodati i kashim, on je tipičan eskimskim zajednicama. To je polu-podzemna koliba namijenjena za održavanje javnog seoskog života tokom zime. Kashim je naravno muškaračka kuća, i žena nema što tražiti u njoj. Šamanizam je također sličan eskimskom. Poznaju i potatch-ceremonije čije je središte Sjeverozapadna obala u zemlji [[Haida]], [[Tlingit]]a i [[Kwakiutl]]a i [[Tsimshian]]a. Godine 1888. u Holy Crossu je utemeljena misija za Ingalike.

Ingalika je 1700 bilo oko 1,500, procjena je NAHDB-a; 600 (1900); 800 (2000). Plemenu je broj spao napola kada ih je 1838. pogodila epidemija boginja