Inačica od 8. ožujka 2009. u 16:46 uredi Orijentolog (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 19.057 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 8. ožujka 2009. u 17:06 uredi ukloni ovu izmjenu Herr Mlinka (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 2.925 edits wikipoveznice Novija izmjena →
Redak 2: \|naziv=Bitka kod Carrhae \|dio='''[[Rimsko-perzijski ratovi]]''' \|datum= [[53. p. n. e.\|53. godina pr. n. e.]] \|mjesto= [[Carrhae]] ([[Haran]]), današnja [[Turska]] \|povod= Invazija Rima na Partsko kraljevstvo \|ishod= Odlučna pobjeda Parta \|sukobljeni1= [[Rimska Republika]] \|sukobljeni2= [[Parti\|Partsko kraljevstvo]] \|zapovjednik1= [[Marko Licinije Kras]] † \|zapovjednik2= [[Surena]] \|jačina1=35,000 legionara<br>4,000 konjanika,<br>4,000 lakih pješaka \|jačina2=9,000 lakih konjanika-strijelaca,<br>1,000 katafrakta (teška konjica) Redak 17: }} '''Bitka kod Carrhae (Harana)''' održala se [[53. p. n. e.\|53. pr. n. e.]] i bila je odlučna pobjeda [[Iran\|iranskog]] generala [[Surena\|Surene]] od [[Parti\|Partskog kraljevstva]] nad [[Rimska Republika\|rimskim]] vojskovođom [[Marko Licinije Kras\|Markom Licinijem Krasom]]. Njihove vojske su se susrele pokraj današnjih ruševina grada [[Haran]]a u modernoj [[Turska\|Turskoj]]. ==Politička pozadina u Rimu== Rat u Partskom kraljevstu rezultat je političkih dogovora [[Trijumvirat\|Prvog trijumvirata]] između [[Marko Licinije Kras\|Marka Krasa]], [[Pompej Veliki\|Pompeja]] i [[Gaj Julije Cezar\|Julija Cezara]]. U [[ožujak\|ožujku]] i [[travanj\|travnju]] [[56. p. n. e.\|56. pr. n. e.]] održani su sastanci u Raveni i Luci, u Cezarevoj provinciji [[Galija\|Galiji]], u cilju da se učvrsti poljuljano parterstvo stvoreno četiri godine ranije. Dogovoreno je da će [[trijumvirat]] pomagati jedan drugome u održavanju političke moći i utjecaja; Cezarove kontrole nad [[Galija\|Galijom]] uoči izbora [[55. prp. n. e.]], odnosno zajedničke Krasove i Pompejeve druge kandidature za rimskog [[konzul]]a. Dogovor je uključivao međusobnu vojnu, financijsku i političku potporu. Nakon uspjeha na rimskim političkim izborima, dogovoreno je da će Pompej upravljati [[Španjolska\|španjolskim]] provincijama, dok je Krasu pripala kontrola nad [[Sirija\|Sirijom]], što je impliciralo uključivanje u rat protiv [[Parti\|Partskog kraljevstva]]. Ekstremno bogatom Marku Krasu bilo je oko šezdeset godina kada se odlučio upustiti u sukob s Partima. Antički povjesničari poput [[Plutarh]]a često ističu Krasovu pohlepu kao glavni motiv za ratovanje. Iako je bio najbogatiji čovjek [[Antika\|antičkog doba]], nije stekao vojnu reputaciju u [[Rim]]u unatoč uspješnom gušenju [[Spartak]]ove robovske pobune. Plutarh spominje kako je sam Cezar dao moralnu potporu u Krasovom nastojanju na napadne Parte, ocijenjujući takav pohod respektabilnim i nimalo konkurentskim njegovim osobnim vojnim pohodima. [[Ciceron]] pak dodaje još jedan razlog; Krasovu ambiciju da pobjedom nad Partima izjednači vojnu slavu s Cezarom koji je uspješno pokorio Galiju. Neki Rimljani su se bunili protiv rata s Partima. Ciceron je taj pohod nazvao "nulla causa" (ratom bez opravdanja), jer Partsko kraljevstvo nije bilo prijetnja Rimu. Protiv pohoda se bunio i tribun Ateius Capito, koji se javno gnušao protiv te opcije. Unatoč kritikama, Marko Kras je napustio Rim [[14. studenog]] [[55. ~~godine pr~~p. n. e.]] i zaputio se na istok, gdje mu se u Siriji priključio i njegov sin tokom [[zima\|zime]] [[54. p. n. e.\|54.]]-[[53. prp. n. e.]] koji je doveo tisuće [[Kelti\|keltskih]] konjanika iz Galije koji su bili odani mladom vođi sve do svoje smrti. ==Pripreme za rat== Kras je stigao u [[Sirija\|Siriju]] krajem [[55. prp. n. e.]] i odmah je započeo trošiti svoj golemi kapital na podizanje vlastite vojske. Uz pomoć [[Helenizam\|helenističkih]] naselja u [[Sirija\|Siriji]] i [[Armenija\|armenskog]] kralja Artavasdesa II, Kras je krenuo na Partsko kraljevstvo. Artavasdes mu je savjetovao da krenu kroz [[Armenija\|Armeniju]] da izbjegnu pustinje, no Kras je taj prijedlog odbio. Kao odgovor, pratski kralj [[Orod II]] je podijelo snage i poveo većinu svoje vojske, uglavnom pješačke strijelce i manji dio konjice, na sjever da kazni [[Armenci\|Armence]]. Ostatak vojske koji su činili uglavnom konjanici poslao je da izvidi, uspori ili pak uništi Krasovu vojsku. Taj ostatak vojske vodio je general [[Surena]], koji se suočio s [[Rimska vojska\|rimskom vojskom]] pokraj grada Carrhae (Harana). Iako su rimski vojnici bili demoralizirani zbog vruće klime, bili su četiri do pet puta brojniji od partskih vojnika. == Bitka == Partska vojska od 1,000 [[katafrakt]]a (teška konjica) i 9,000 strijelaca na konjima susrela se s Rimljanima kod Harana. Te snage ipak nisu bili dio glavne partske vojske koja je krenula u [[Armenija\|Armeniju]] pod vodstvom kralja [[Orod II\|Oroda II]], već pomoćna vojska koja je trebala izviđati i usporiti rimsko napredovanje, te ih poraziti u slučaju ako budu dovoljno slabi. Krasovo konjaništvo se probiralo na čelu rimske vojske i sukobilo se protiv katafrakta, no inferiorna rimska oružja nisu uspjela probiti teške oklope partske konjice. Rimsko konjaništvo koje je brojčano bilo čak četiri puta veće od partskog ubrzo je potpuno uništeno, skupa s Krasovim sinom Publijem koji je ubijen. Istovremeno su partski strijelci na konjima okružili rimske legije i zasipali ih strijelama. Kras je brzo formirao svoje legije u veliki šuplji četverokut u cilju da spriječi vrlo mobilnije partske snage u probu rimskih bočnih strana. General Surena je sakrio oklop svoje teške konjice ispod odjeće, i prilikom napada na legionare prema dogovorenom signalu katafrakti su istovremeno otkrili svoj svijetli oklop. Surena je bio zadivljen malim učinkom na moral rimskih snaga i procijenio je da katafrakti neće biti dovoljni da se razbiju rimske formacije. Stoga je poslao svoje strijelce na konjima da zasipaju legionare kišom strijela držeći se na sigurnoj udaljenosti. Kras je na to uzvratio formiranjem legija u "formaciju kornjače" u cilju da spriječi ranjavanje svoje vojske od strane partskih strijela. Većina odapetih strijela nije bila smrtonosna za Rimljane, no uzrokovale su ranjavanja. Ipak, dugotrajno opsjedanje Rimljana, mobilnost partskih snaga, količina ispaljenih strijela i tehnologija kompozitnog luka rezultirali su smrću tisuća rimskih legionara. [[Datoteka:SurenaImage.jpg\|desno\|175px\|thumb\|'''Partski princ''' [[Surena]], pronađen u Khuzestanu oko [[100.\|100. n.e.]], izložen u Nacionalnom muzeju u Iranu.]] Krasov plan bio je zaštiti svoje legionare od strijela sve dok strijelci na konjima ne ostanu bez strijela. Poslije nekoliko sati, legionari su počeli padati zbog vrućine, žeđi i ustrajnih partskih strijelačkih napada. Rimljani su konačno bili potpuno okruženi. Formacije kornjače su djelovale kao učinkovita obrana, no nisu imale nikakav ofanzivni učinak protiv mobilne partske konjice. To je dalo Sureni povod za direktni napad katafraktima na rimske snage, koje su ubrzo prepolovljene nakon čega su se dali u paničan bijeg. Kras je bio u prilici pobjeći, no neuspješno se pokušao u pustiti u pregovore s Partima te je konačno i on ubijen. Neki izvori tvrde kako su Parti kao odgovor na Krasovu pohlepu u njegovo grlo izlili rastopljeno zlato. U konačnici, bio je to jedan od najvećih rimskih poraza ikad; gubici su bili oko 20,000 mrtvih vojnika, dok je većina ostatka zarobljena. Parti su pretrpjeli minimalne gubitke.

Bitka kod Harana: razlika između inačica