Dejan Bodiroga: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 50:
Bodiroga nije mogao odmah igrati za Stefanel, jer su mjesta za strance popunili [[Larry Middleton]] i [[Sylvester Gray ]]. Sportski list Gazeta delo sport ga je krajem 1992. postavio na 15. mjesto ljestvice najboljih igrača Europe, zajedno sa Slovencem [[Jurij Zdovc|Jurijem Zdovcem]].
 
Već u svojoj prvoj profesionalnoj sezoni imao prosjek od 21,2 poena. Prvu briljantnu utakmicu odigrao je [[10. siječnja]] [[1993.]] kada je u u susretu protiv Benetona postigao 32 poena. Dejan Bodiroga je imao još jednu odličnu sezonu u [[Trst]]u, a ovog puta je Trst stigao do polufinala talijanskog prvenstva u kojem ih je sa 3-0 savladao [[Victoria Libertas Pesaro|Scavolini]] iz [[Pesaro|Pesara]] predvođen [[Carlton Myers|Carltonom Myersom]]. Krajem 1993., na Božićnom turniru u Madridu proglašen je za najboljeg igrača, a Stefanel je zauzeo treće mesto. Realu je zabio 31 poen, a reprezentaciji Brazila i [[BC Estudiantes Madrid|Estudiantesu]] po 21 poen. Trst je stigao i do finala [[Kup Radivoja Koraća|Kupa Radivoja Koraća]] u kojem je poražen od solunskog [[ PAOK Thessaloniki B.C.|PAOK]]-a, u kojem su igrali [[Zoran Savić]], [[Walter Berry]] i [[Branislav Prelević|Bane Prelević]]. Sa ovime završava Bodirogina karijera u Trstu, pošto je ekipa izgubila podršku Stefanela, koji je postao sponzor Olimpije, zbog čega su trener Tanjević i većina igrača Trsta ([[Gregor Fučka]], [[Alessandro De Pol]] i [[Ferdinando Gentile]]) prešli u Milano.
 
== Olimpia Milano ==
Redak 73:
== Panathinaikos ==
 
U ljeto 1998. Bodiroga je potpisao za grčki Panathinaikos, koji je te sezone osvojio [[A1 Ethniki |nacionalno prvenstvo]] nakon 14 godina pauze, a predsjednik kluba Pavlos Giannakopoulos je slagao momčad koja će biti dovoljno jaka da osvoji [[Euroliga|Euroligu]]. Bodiroga je bio posljednji dio slagalice koja je već uključivala [[Dino Rađa|Dina Rađu]], [[Fragiskos Alvertis|Fragiskosa Alvertisa]] i trenera [[Slobodan Subotić|Slobodana Subotića]]. Panathinaikos je uspio obraniti naslov prvaka, ali nije uspio osvojiti Euroligu. Usprkos tome Dejan Bodiroga proglašen je za najboljeg igrača grčkog prvenstva.
 
Na [[Europsko prvenstvo u košarci - Francuska 1999.|Europskom prvenstvu 1999.]] u [[Francuska|Francuskoj]], Jugoslavija je osvojila brončanu medalju, izgubivši u polufinalu od Italije 71:62. Bodiroga je zbog ozljeda drugih igrača prvenstvo igrao na poziciji [[playmaker]]a.
 
Sljedeće sezone Panathinaikos, pojačan novim trenerom [[Željko Obradović|Željkom Obradovićem]] i [[Željko Rebrača|Željkom Rebračom]] osvojio je grčko prvenstvo i Euroligu, pobjedivši u finalu izraelski [[Maccabi Tel Aviv B.C.|Maccabi Tel Aviv]], dok je Bodiroga ponovo uzeo titulu najboljeg igrača grčkog prvenstva.
 
 
Na [[XXVII. Olimpijske igre - Sydney 2000.|Olimpijskim igrama 2000.]] u [[Sydney]] Jugoslavenska košarkaška reprezentacija je podbacila i zauzela tek šesto mjesto u ukupnom poretku.
 
U lipnju 2001. osvojio je treću uzastopnu titulu prvaka Grčke. U sezoni 2000./01. bio je i najprecizniji igrač grčkog prvenstva u postotku šuta za 2 poena (64,2 %).
 
Uoči [[Europsko prvenstvo u košarci - Turska 2001.|Europskog prvenstva 2001.]] u [[Turska|Turskoj]] Dejan Bodiroga je izabran za kapetena Jugoslavenske reprezentacije. Na tom prvenstvu je zabilježio 100. nastupa za reprezentaciju i to protiv [[Estonska košarkaška reprezentacija|Estonije]] u pobijedi 86:73. Reprezentacija je vodio [[Svetislav Pešić]], koji je osvojio naslov prvaka Europe, savladavši u finalu domaćina [[Turska košarkaška reprezentacija|Tursku]] sa 78:69.
 
Sljedeće sezone sa Panathinaikosom je ponovo osvojio Euroligu.
 
Najveći uspeh u Bodiroginoj karijeri je zlatna medalja sa [[Svjetsko prvenstvo u košarci - SAD 2002.|Svjetskog prvenstva 2002.]] u [[SAD]]-u . U finalu je [[Argentinska košarkaška reprezentacija|Argentina]] vodila sa 74:66, dvije minute i 17 sekundi prije kraja, a Bodiroga je sam donio produžetak, postigavši svih devet poena za Jugoslaviju u posljednje dvije minute.
 
Te godine dobio je tri priznanja za najkorisnijeg igrača: za finale Svjetskog prvenstva, za TOP 16 Eurolige i za finale Eurolige. Kao najbolji igrač svijeta izvan NBA lige, u ljeto iste godine odlazi u španjolsku [[F.C. Barcelona (košarka)|Barcelonu]].
 
== Barcelona ==
 
Već u prvoj sezoni u Barceloni, opet pod trenerkom paskom Svetislava Pešića, osvojio je trostruku titulu: prvenstvo i kup Španjolske, i ttulu prvaka Europe na ''Final-Fouru'' u [[Barcelona|Barceloni]]. U roku od tri mjeseca osvojio je dva naslova za najkorisnijeg igrača: na finalnim turnirima Kupa Kralja i Eurolige.