Sto godina samoće: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m - kategorija "Gabriel García Márquez"; + kategorija "Svjetska književnost" (HotCat)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Sto godina samoće''' ([[Španjolski jezik|španjolski]]: ''Cien años de soledad'') je [[roman]] [[Nobelova nagrada|nobelovca]] [[Gabriel García Márquez|Gabriela Garcíe Márqueza]], koji je objavljen u [[Španjolska|Španjolskoj]] [[1967]]. Knjiga je postigla nevjrovatannevjerovatan svjetski uspjeh, te je prevedena na preko 27 različitih jezika. Ovo djelo predstavlja najveće otkriće postmodernog stila pisanja. Postiglo je također i komercijalni uspjeh, slovećikada seje zapostala drugudruga najprodavanijunajprodavanija knjiguknjiga u cjelokupnoj historijipovijesti španjolske književnosti, odmah nakon ''[[Don Kihot]]a''.
 
''Sto godina samoće'' Marquezovo je najslavnije djelo, na kojem je radio punih 15 mjeseci bez prestanka, otuđivši se od ostatka svijeta, u svojoj sobi zajedno s listovima papira, kojih je uvijek manjkalo, i cigaretama.
 
Roman kronološki prati obitelj Buendía i povijest mitskog sela [[Macondo]]. Iako naslov knjige direktno upućuje na to da radnja romana traje stotinu godina, ona zapravo nije strogo ograničena u tom vremenskom periodu, i mnogi kritičari se slažu u tvrdnji da je "sto godina" upotrebljeno kao [[metafora]].
Ova neodređenost vremena pridonosi tumačenju vremena na način svojstven samom romanu, u kojem se isprepliću pomisli i utisci da se vrijeme ponavlja, mijenja brzinu, ili potpuno prestaje teći u različitim dijelovima priče, i da se svi događaji na neki način zbivaju istovremeno.
Kao i mnogi drugi Márquezovi romani, ''Sto godina samoće'', je sebi svojstvenog žanra, u kojem sesu kombinovanikombinirani elementi romantike, povijesti i fantastike.
Djelo obiluje metaforama i [[ironija|ironijom]], te jei savršeno je oblikovano na temeljima [[magični realizam|magičnog realizma]].
 
==Radnja==
Radnja romana[[roman]]a ''Sto godina samoće'' nenije podređuje seodređena granicama koje stvarnost postavlja. Ona ih nadilazi, s takvom smjelošću, brišući njene granice da sama stvarnost pruža vlastite korijenjekorijene u fantastiku. Odnos stvarnosti i fantakstike je savršeno usklađen, na razini nevjerovatne objektivnosti. Tako je stvoren efekt prividne stvarnosti koja ruši sve zidove sputanosti (kakve postavlja kruta stvarnost lišavajući čitaoca doživljavanja djela u potpunosti).
 
Postupnim ponavljanjem jedne te iste teme kroz roman, Márquez zapravo svjedoči o cikličnoj prirodi povijesti[[povijest]]i, koju svakako ne treba zaboraviti, jer takav zaborav povlači dosta lošeg za sobom. Roman prati sudbinski obilježenu obitelj Buendía, u selu zvanom Macondo.
Macondo je također jedan od plodova Márquezove mašte koji, iako je stvoren na početku, a uništen na kraju romana, ostavlja utisak vječnosti[[vječnost]]i. Razlog tome je vjerovatno činjenica da ovo mitsko[[mit]]sko selo ne zauzima svoje mjesto samo u ovom Márquezovom romanu.
 
==Likovi==
 
[[Datoteka:Buendia.gif|thumb|center|750px|Porodično stablo Buendía]]
 
===Prva generacija===
----
----
====José Arcadio Buendía====
Patrijarh obitelji Buendía, José Arcadio Buendía je čovjek jake volje, koji se "otuđuje" od svoje obitelji[[obitelj]]i (i fizički i psihički) u trenutku kad postaje vođen interesom za filozofske misterije. Buendía je vodio selo Macondo u svoje ranim godinama, alia njegovo se njegovo prisustvo u priči gubi kad on počinje luditi, tražeći ''kamen mudraca''. S vremenom je izgubio razum, i počeo govoriti na [[latinski jezik|latinskom]]. Od tada, on je ostaje vezan za drvostablo [[kesten]]a. Prije smrti njegova žena, Úrsula, ga oslobađa i vodi u njegovu sobu. No on se pred sami trenutak smrti vraća pod stablo kestena i tu umire.
----
žena Úrsula oslobađa i vodi u njegovu sobu. On se pred sam trenutak [[smrt]]i vraća pod stablo kestena i tu umire.
Patrijarh obitelji Buendía, José Arcadio Buendía je čovjek jake volje, koji se "otuđuje" od svoje obitelji (i fizički i psihički) u trenutku kad postaje vođen interesom za filozofske misterije. Buendía je vodio selo Macondo u svoje ranim godinama, ali se njegovo prisustvo u priči gubi kad on počinje luditi, tražeći ''kamen mudraca''. S vremenom je izgubio razum, i počeo govoriti na [[latinski jezik|latinskom]]. Od tada, on je ostaje vezan za drvo [[kesten]]a. Prije smrti njegova žena, Úrsula, ga oslobađa i vodi u njegovu sobu. No on se pred sami trenutak smrti vraća pod stablo kestena i tu umire.
 
====Úrsula Iguarán====
Úrsula, žena Joséa Arcadia Buendíe, je jedan od glavnih likova romana, čiji se životni vijek proteže kroz gotovo sve generacije obitelji. Ona je ta koja nadzire obitelj, vodi kućne poslove i starabrine se i o samom José Arcadiu Buendíji. Umire u dobi između 114 i 122 godine (u to vrijeme nije bila veća od fetusa[[fetus]]a).
----
Úrsula, žena Joséa Arcadia Buendíe, je jedan od glavnih likova romana, čiji se životni vijek proteže kroz gotovo sve generacije obitelji. Ona je ta koja nadzire obitelj, vodi kućne poslove i stara se i o samom José Arcadiu Buendíji. Umire u dobi između 114 i 122 godine (u to vrijeme nije bila veća od fetusa).
 
===Druga generacija===
----
----
====José Arcadio====
José Arcadio je bio prvorođeni sin Josea Arcadia Buendíe od kojeg je naslijedio upornost i impulzivno ponašanje. Ljubavnica mu je bila Pilar Ternera koju on ostavlja na početku njene trudnoće. Pridružuje se Ciganima[[Cigani]]ma i odlazi od obitelji. Vraća se u [[Macondo]] nekoliko godina kasnije kao velik i odrastao čovjek, tvrdeći da je plovio morima svijeta[[svijet]]a. Po dolasku se ženi svojom posvojenom sestrom Rebecom, s kojom je protjeran iz obiteljskog doma. Umire od rane zadobivene od nepoznatog hica, par dana nakon spašavanja svog brata od smrtne kazne.
----
José Arcadio je bio prvorođeni sin Josea Arcadia Buendíe od kojeg je naslijedio upornost i impulzivno ponašanje. Ljubavnica mu je bila Pilar Ternera koju on ostavlja na početku njene trudnoće. Pridružuje se Ciganima i odlazi od obitelji. Vraća se u [[Macondo]] nekoliko godina kasnije kao velik i odrastao čovjek, tvrdeći da je plovio morima svijeta. Po dolasku se ženi svojom posvojenom sestrom Rebecom, s kojom je protjeran iz obiteljskog doma. Umire od rane zadobivene od nepoznatog hica, par dana nakon spašavanja svog brata od smrtne kazne.
 
====Pukovnik Aureliano Buendía====
Aureliano Buendía je bio drugi sin José Arcardia Buendía i prva osoba koja je rođena u Macondu. Ime je dobio po svom pretku. Aureliano je proplakao u majčinoj utrobi i rodio se otvorenih [[oko|očiju]]. Pokazao se nesposobnim za ljubav. Smatrao je da posjeduje nadnaravnu moć predskazivanja onog što će doći jer ono što je rekao bivalo je istinom. Bori se na strani konzervativaca i učestvuje u 32 rata, te više puta uspijeva umaći smrti. Izgubivši interes za ratovanje, potpisuje mirovni ugovor i vraća se kući. U podmakloj dobi postepeno gubi pamćenje i postaje neosjetljiv na događanja oko sebe. Provodi dane[[dan]]e u radionici izrađujući zlatne ribice. Mijenjao ih je za [[novac|novčiće]] koje je talio i ponovo izrađivao nove ribice. Umire pod drvetomstablom za koje njegov otac godinama bio privezan. On nije samo borac već i umjetnik koji piše poeziju te s velikim umijećem izrađuje fine zlatne [[riba|ribice]].
----
Aureliano Buendía je bio drugi sin José Arcardia Buendía i prva osoba koja je rođena u Macondu. Ime je dobio po svom pretku. Aureliano je proplakao u majčinoj utrobi i rodio se otvorenih očiju. Pokazao se nesposobnim za ljubav. Smatrao je da posjeduje nadnaravnu moć predskazivanja onog što će doći jer ono što je rekao bivalo je istinom. Bori se na strani konzervativaca i učestvuje u 32 rata te više puta uspijeva umaći smrti. Izgubivši interes za ratovanje, potpisuje mirovni ugovor i vraća se kući. U podmakloj dobi postepeno gubi pamćenje i postaje neosjetljiv na događanja oko sebe. Provodi dane u radionici izrađujući zlatne ribice. Mijenjao ih je za novčiće koje je talio i ponovo izrađivao nove ribice. Umire pod drvetom za koje njegov otac godinama bio privezan. On nije samo borac već i umjetnik koji piše poeziju te s velikim umijećem izrađuje fine zlatne ribice.
 
====Remedios Moscote====
Remedios je najmlađa kći konzervativca i upravnika, Don Apolinara Moscotea. Ono što ju je najviše činilo privlačnom bila je njena prekrasna put i smaragdno-zelene oči. Udala se za pukovnika[[pukovnik]]a Aureliana kad je imala samo 12 [[godina]]. Bila je toliko mlada kad se pukovnik zaljubio u nju da su morali pričekati s vjenčanjem do njenog ulaska u pubertet. Na svačijeopće iznenađenje, ona postaje divnom i simpatičnom suprugom i zadobija svačiju naklonost. OnaBila je bila jedina osoba koja se brinula za José Arcardia Buendíu za vrijeme njegove bolesti[[bolest]]i. Ipak, ubrzo umire pri porodu.
----
Remedios je najmlađa kći konzervativca i upravnika, Don Apolinara Moscotea. Ono što ju je najviše činilo privlačnom bila je njena prekrasna put i smaragdno-zelene oči. Udala se za pukovnika Aureliana kad je imala samo 12 godina. Bila je toliko mlada kad se pukovnik zaljubio u nju da su morali pričekati s vjenčanjem do njenog ulaska u pubertet. Na svačije iznenađenje, ona postaje divnom i simpatičnom suprugom i zadobija svačiju naklonost. Ona je bila jedina osoba koja se brinula za José Arcardia Buendíu za vrijeme njegove bolesti. Ipak, ubrzo umire pri porodu.
 
====Amaranta====
Amaranta je bila treće dijete José Arcardia Buendíe i odrasla je zajedno sa svojom polusestrom Rebecom. Ljubav i nježnost koju je gajila prema njoj prerasli su u ljubomoru i pakost kad se u njihovom životu pojavljuje Pietro Crespi. Obje su ga žarko željele. Amaranta je čak izjavila da će ubiti Rebecu ako se uda za Pietra Crespia, no nakon Remediosine smrti, Amaranta se kaje zbog toga i proživljava emocionalnu krizu. Kad se Rebeca udaje za Jose Arcadia umjesto za Pietra, Amaranta odbija svakog udvarača pa čak i Pietra Crespia, koji se zbog toga u očaju ubija. Jedan od udvarača bio je i najbliskiji prijatelj njenog brata Aureliana, pukovnik Gerineldo Marquez, ali ona odbija i njegovu prosidbu zbog neodređenog razloga. Imala je i incestne mada neseksualne odnose sa svojim nećacima, Aurelianom José and José Arcardiom. Predosjetivši dolazak smrti, Amaranta je počela tkati svoj pogrebi pokrov. Kad je završila s tkanjem, umire kao djevica i osamljena usidjelica, ali donekle i zadovoljna jer se pomirila sa svojom sudbinom.
----
Amaranta je bila treće dijete José Arcardia Buendíe i odrasla je zajedno sa svojom polusestrom Rebecom. Ljubav i nježnost koju je gajila prema njoj prerasli su u ljubomoru i pakost kad se u njihovom životu pojavljuje Pietro Crespi. Obje su ga žarko željele. Amaranta je čak izjavila da će ubiti Rebecu ako se uda za Pietra Crespia, no nakon Remediosine smrti, Amaranta se kaje zbog toga i proživljava emocionalnu krizu. Kad se Rebeca udaje za Jose Arcadia umjesto za Pietra, Amaranta odbija svakog udvarača pa čak i Pietra Crespia, koji se zbog toga u očaju ubija. Jedan od udvarača bio je i najbliskiji prijatelj njenog brata Aureliana, pukovnik Gerineldo Marquez, ali ona odbija i njegovu prosidbu zbog neodređenog razloga. Imala je i incestne mada neseksualne odnose sa svojim nećacima, Aurelianom José and José Arcardiom. Predosjetivši dolazak smrti, Amaranta je počela tkati svoj pogrebi pokrov. Kad je završila s tkanjem, umire kao djevica i osamljena usidjelica, ali donekle i zadovoljna jer se pomirila sa svojom sudbinom.
 
====Rebeca====
Rebeca je siroče koje obitelj Buendía posvaja, jer se pretpostavljapretpostavljaju da je ona kćerka Ursulinih daljnjih rođaka. Ona je u početku bila veomavrlo povučena, odbijala je govoriti, i imala je neobičnu naviku da jede zemlju i krečvapno sa zidova kuće, te da siše prst. Ona saSa sobom donosi vreću s kostima svojih roditelja i razgovara jedino sa slugama Visitacion i Cataureom. Pojavljuje se nakon što José Arcardio odlazi s Ciganima. Iako je odrasla u domu obiteljobitelji Buendía, biva istjerana iz nje nakon što se udala za José Arcardia. José ArcardijinaArcardijeva misteriozna smrt je na zamršen način povezana s Rebecom, koja nakon toga živi izolirana od ostatka svijeta. Isti lik se pojavljuje u Márquezovim novelama čija se radnja također odvija u Macondu.
----
Rebeca je siroče koje obitelj Buendía posvaja, jer se pretpostavlja da je ona kćerka Ursulinih daljnjih rođaka. Ona je u početku bila veoma povučena, odbijala je govoriti, i imala je neobičnu naviku da jede zemlju i kreč sa zidova kuće, te siše prst. Ona sa sobom donosi vreću s kostima svojih roditelja i razgovara jedino sa slugama Visitacion i Cataureom. Pojavljuje se nakon što José Arcardio odlazi s Ciganima. Iako je odrasla u domu obitelj Buendía, biva istjerana iz nje nakon što se udala za José Arcardia. José Arcardijina misteriozna smrt je na zamršen način povezana s Rebecom, koja nakon toga živi izolirana od ostatka svijeta. Isti lik se pojavljuje u Márquezovim novelama čija se radnja također odvija u Macondu.