Sto godina samoće: razlika između inačica

Roman kronološki prati obitelj Buendía i povijest mitskog sela [[Macondo]]. Iako naslov knjige direktno upućuje na to da radnja romana traje stotinu godina, ona zapravo nije strogo ograničena u tom vremenskom periodu, i mnogi kritičari se slažu u tvrdnji da je "sto godina" upotrebljeno kao [[metafora]]. Ova neodređenost vremena pridonosi tumačenju vremena na način svojstven samom romanu, u kojem se isprepliću pomisli i utisci da se vrijeme ponavlja, mijenja brzinu ili potpuno prestaje teći u različitim dijelovima priče i da se svi događaji na neki način zbivaju istovremeno.

Kao i mnogi drugi Márquezovi romani, ''Sto godina samoće'', je sebi svojstvenog žanra, u kojem su kombinirani elementi romantike, povijesti[[povijest]]i i [[Fantastika|fantastike]]. Djelo obiluje metaforama i [[Ironija|ironijom]] i savršeno je oblikovano na temeljima [[Magični realizam|magičnog realizma]].

Radnja [[roman]]a ''Sto godina samoće'' nije određena granicama koje stvarnost postavlja stvarnost. Ona ih nadilazi, s takvom smjelošću, brišući njene granice da sama stvarnost pruža vlastite korijene u fantastiku. Odnos stvarnosti i fantakstikefantastike je savršeno usklađen, na razini nevjerovatnenevjerojatne objektivnosti. Tako je stvoren efekt prividne stvarnosti koja ruši sve zidove sputanosti (kakve postavlja kruta stvarnost lišavajući čitaocačitatelja doživljavanja djela u potpunosti). Postupnim ponavljanjem jedne te iste teme kroz roman, Márquez zapravo svjedoči o cikličnoj prirodi [[povijest]]i, koju svakako ne treba zaboraviti, jer takav zaborav povlači dosta lošeg za sobom.

Patrijarh obitelji Buendía, José Arcadio Buendía je čovjek jake volje, koji se "otuđuje" od svoje [[obitelj]]i (i fizički i psihički) u trenutku kad postaje vođen interesom za [[Filozofija|filozofske]] misterije. Buendía je vodio selo Macondo u svoje ranim godinama sela, a njegovo se prisustvo u priči gubi kad on počinje luditiludjeti, tražeći ''[[Alkemija|kamen mudraca]]''. S vremenomVremenom je izgubio razum, i počeo govoriti na [[latinskiLatinski jezik|latinskom]]. Od tada, on je ostajeostao vezan za stablo [[kesten]]a. Prije smrti[[smrt]]i njegova ga žena Úrsula oslobađa i vodi u njegovu sobu. On se pred sam trenutak smrti vraća pod stablo kestena i tu umire.

Úrsula, žena Joséa Arcadia Buendíe, je jedan je od glavnih likova romana, čiji se životni vijek proteže kroz gotovo sve generacije obitelji. Ona je ta koja nadzire obitelj, vodi kućne poslove i brine se i o samom José ArcadiuArcadiju Buendíji. Umire u dobi između 114 i 122 godine (u to vrijeme nije bila veća od [[fetus]]a).

José Arcadio je bio prvorođeni sin Josea Arcadia Buendíe, od kojeg je naslijedio upornost i impulzivno ponašanje. Ljubavnica mu je bila Pilar Ternera, koju on ostavlja na početku njenenjezine [[Trudnoća|trudnoće]]. Pridružuje se [[Cigani]]ma i odlazi od obitelji. Vraća se u [[Macondo]] nekoliko godina kasnije kao velik i odrastao čovjek, tvrdeći da je plovio morima [[svijet]]a. Po dolasku se ženi svojom posvojenom sestrom Rebecom, s kojom je protjeran iz obiteljskog doma. Umire od rane zadobivene od nepoznatog hica, par dana nakon spašavanja svog brata od smrtne kazne.

Aureliano Buendía je bio drugi sin José Arcardia Buendía i prva osoba koja je rođena u Macondu. Ime je dobio po svom pretku. Aureliano je proplakao u majčinoj utrobi i rodio se otvorenih [[okoOko|očiju]]. Pokazao se nesposobnim za ljubav. Smatrao je da posjeduje nadnaravnu moć predskazivanja onog što će doći, jer ono što je rekao bivalo je istinom. Bori se na strani konzervativaca i učestvuje u 32 rata, te više puta uspijeva umaći smrti. Izgubivši interes za ratovanje, potpisuje mirovni ugovor i vraća se kući.

Aureliano nije bio samo ratnik, već i [[pjesnik]]. U podmakloj dobi postepenopostupno gubi pamćenje i postaje neosjetljiv na događanja oko sebe. Provodi [[dan]]e u radionici izrađujući zlatne [[Ribe|ribice]]. Mijenjao ih je za [[novac|novčiće]] koje je talio i ponovo izrađivao nove ribice. Umire pod stablom za koje njegov otac godinama bio privezan. On nije samo borac već i umjetnik koji piše poeziju te s velikim umijećem izrađuje fine zlatne [[riba|ribice]].

Remedios je najmlađa kći konzervativca i upravnika, Don Apolinara Moscotea. Ono što ju je najviše činilo privlačnom bila je njenanjezina prekrasna put i smaragdno-zelene oči. Udala se za [[pukovnik]]a Aureliana kad je imala samo 12 [[godina]]. Bila je toliko mlada kad se pukovnik zaljubio u nju da su morali pričekati s vjenčanjem do njenog ulaska u pubertet. Na opće iznenađenje, ona postaje divnom i simpatičnom suprugom i zadobija svačiju naklonost. Bila je jedina osoba koja se brinula za José Arcardia Buendíu za vrijeme njegove [[bolest]]i. Ipak, ubrzo umire pri [[Porođaj|porodu]].

Amaranta je bila treće dijete José Arcardia Buendíe i odrasla je zajedno sa svojom polusestrom Rebecom. [[Ljubav]] i nježnost koju je gajila prema njoj prerasli su u ljubomoru i pakostzlobu kad se u njihovom životu pojavljuje Pietro Crespi. Obje su ga žarko željele. Amaranta je čak izjavila da će ubiti Rebecu ako se uda za Pietra Crespia, no nakon Remediosine smrti, Amaranta se kaje zbog toga i proživljava emocionalnu krizu. Kad se Rebeca udaje za Jose Arcadia umjesto za Pietra, Amaranta odbija svakog udvarača pa čak i Pietra Crespia, koji se zbog toga u očaju ubija. Jedan od udvarača bio je i najbliskiji prijatelj njenognjezinog brata Aureliana, pukovnik Gerineldo Marquez, ali ona odbija i njegovu prosidbu zbog neodređenog razloga. Imala je neseksualne odnose sa svojim nećacima, Aurelianom José and José Arcardiom. Predosjetivši dolazak smrti, Amaranta je počela [[Tkalački stan|tkati]] svoj pogrebipogrebni pokrov. Kad je završila s tkanjem, umire kao djevica i osamljena usidjelica, alino donekle i zadovoljna jer se pomirila sa svojom sudbinom.

Rebeca je siroče koje obitelj Buendía posvaja, jer pretpostavljaju da je ona kćerka Ursulinih daljnjih rođaka. Ona je u početku bila vrlo povučena, odbijala je govoriti, i imala je neobičnu naviku da jede zemlju i vapno sa zidova kuće, te da siše prst. Sa sobom donosi vreću s kostima svojih roditelja i razgovara jedino sa slugama Visitacion i Cataureom. Pojavljuje se nakon što José Arcardio odlazi s Ciganima. Iako je odrasla u domu obitelji Buendía, biva istjerana iz njenjega nakon što se udala za José Arcardia. José Arcardijeva misteriozna smrt je na zamršen način povezana s Rebecom, koja nakon toga živi izolirana od ostatka svijeta. Isti su lik se pojavljuje u Márquezovim novelama čija se radnja također odvija u Macondu.