Hlebine: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
u. |
→Povijest: pov. |
||
Redak 35:
Posjede Struge, spomenutim sinovima bana Mikca Stjepanu i Akusu, darovao je svojom darovnicom 14. lipnja [[1330.]] godine KARLO po milosti Božjoj, Kralj [[Ugarska|Ugarske]], [[Dalmacija|Dalmacije]], Htvatske, Rame, Srbije, Galicije, Lodomerije, Kumanije i Bugarske, knez Salaritanski, te gospodar Časti i brda Svetog Anđela. Posjedi Struge i selišta u Strugi te žitelji uselištima koji živjeli su od 13. stoljeća pa sve do sredine 16. stoljeća, točnije do 16. veljače [[1552.]] godine. Toga dana došle su čete kaniških Turaka Ulama bega preko smrznute Drave i njenih pritoka te porobili i popalili svetište "ECCEESSIA BEATE VIRGINIS DE STRUGA". Toga kobnog dana bila je nedjelja, a legenda govori da se tog dana u Svetištu vjenčalo 12 pari mladenaca i da su svi koji su bili u crkvi pobijeni. Za vrijeme propasti u Svetištu je bio župnik Matej i kapelan Matej. Prema tome svetište Struga je bilo dosta veliko jer je imalo župnika i kapelana, a spadalo je pod DEKANAT VIRJANSKI (i danas hlebinska župa spada pod dekanat u [[Virje|Virju]]).
Jedan dio, valjda manji uspio se spasiti skrivanjem po šumarcima kojih je tada bilo, i pobjeći u pravcu [[Drnje|Drnja]]. Kazivanja govore da su uspjeli uzeti kip Blažene djevice i isti ostavili u Drnju, a oni su otišli prema imbriovcu i dalje.
Na početku 17. stoljeća ([[1606.]] god.) prestala je opasnost od turskih hordi i počelo je naseljavanje posjeda bivše Struge. Za vjerovati je da su osnivači današnjih Hlebina bili potomci žetelja nekadašnje struge. Doseljenici i osnivači današnjih Hlebina nisu gradili svoje stambene i gospodarske objekte na mijestu bivših selišta nego zapadnije od tih mijesta. Kazivanja govore da su osnivači sadašnjeg naselja gradili uz put gospodarske objekte (štale, štagljeve, ambare i sl.). a objekte za stanovanje gradili su iza gospodarskih objekata.
| |||