Kartaga: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: standardizacija
Redak 35:
Kartaga je bila ozloglašena od strane svojih neprijatelja, da prakticira žrtvovanje beba i djece. [[Plutarh]] (ca. 46-120 CE) spominje tu praksu, kao što učinili Tertulijan, Orosius i Diodor Siculus. [[Polibije]] i [[Livije]] to ne spominju.
 
Moderna arheološka iskopavanja mogla biti potvrditi Plutarhove tvrdnje. U jednom dječijem groblju zvanom Tofet otprilike 20000 urni su zakopane između 400 i 200 g.pr.n.e., u praksi sve do ranih godina kršćanskog perioda. Urne su sadržavale spaljene kosti novorođenčadi i u nekim slučajevima čak kosti fetusa i dvogodišnje djece. Ovi ostaci se tumače kao dokazi da u slučaju nedonošća, roditelji bi žrtvovali svoje najmlađe dijete. Postoji jasna korelacija između učestalosti žrtava i dobrobiti grada. U lošim vremenima (rat, suša, glad) žrtve su bile češće, što ukazuje na povećane vapaje upučeneupućene bogovima. Žrtve su prinošene [[Moloh]]u, bogu Sunca i blagostanja.
[[Datoteka:Signe Tanit.png|mini|180px|Simbol božice Tanit]]
Ponekad se tvrdi, međutim, da su ta tijela samo kremirani ostaci umrle djece, iako je u svjetlu drugih Kanaanskih dokaza to manje vjerojatno. U Kartagi je nekoliko tekstova koji su preživjeli i apsolutno ne spominjite žrtvovanje djece. Mnogi moderni znanstvenici danas smatraju da je mnogo vjerojatnije da su te priče dio rimske propagande protiv Kartage kako bi opravdali njihova osvajanja i razaranja. U tijeku je rasprava među modernim arheolozima i drugim znanstvenicima.