Soba panike: razlika između inačica

 

Na samom početku filma kad agent za nekretnine pokaže junakinji sobu panike, ona ga upita "Jeste li čitali Poea?". Ne slučajno. Svaki je Fincherov film - baš kao i najbolje Poeove proze - realizacija paranoje: straha od vlastitog tijela, od grijeha, od vlastite podsvijesti. I "Panic Room" je film paranoje, ne samo zato što je središnji motiv filma soba načinjena u paranoičnom strahu (soba panike), nego i zato što realizira u zbilji sve najdublje strahove razvrgnute obitelji. Premda [[Jodie Foster]] nije bila prvi Fincherov izbor za ulogu Sarah, upravo s Fosterovom u glavnoj ulozi "Soba panike" dobiva dodatno značenje. Samohrana majke, tumač uloge samohranih majki ("Mali čovjek Tate"), Fosterova je "Panic Room" do kraja pretvorila u priču o svijetu kojem nedostaje muškarac. Onog časa kad se taj muškarac pojavi, on (muž) postaje ne pomoć, nego dopunski uteg (postaje talac). Ta priča - priča o samohranoj majci pod opsadom - stvarna je tema "Panic Rooma". Fincher je napravio ozbiljan film o kušnjama matrijarhata sakriven iza lagane ljuske konfekcijskog trilera: njegov "movie", ukratko, skriva pod sobom pravi i duboki "film".

 

{| class="wikitable"