Razlika između inačica stranice »Marčana«

Dodano 319 bajtova ,  prije 11 godina
u., uklonjeni predlošci {{wikipedizirati}} i {{wp+}} nakon sređivanja
(wikipedizirati)
(u., uklonjeni predlošci {{wikipedizirati}} i {{wp+}} nakon sređivanja)
== Uprava ==
== Povijest ==
{{Wikipedizirati}}
{{Wp+}}
 
=== Prapovijesno doba ===
[[PRAPOVIJESNO DOBA]]
 
U davna [[prapovijest|prapovijesna]] vremena dok Marčana kao naselje nije postojala, u njezinoj neposrednoj blizini odvijao se život. U dobro zaštićenim pećinama, unutar prirodnih šupljina, čovjek je imao svoje prve nastambe. Jedna od takvih je i vrtača u blizini Ljubićeve stancije čiji južni dio prelazi u [[spilja|spilju]]. Lokalno stanovništvo spilju naziva „Pećina“. Unutar spilje pronađeno je mnogo ulomaka [[keramika|keramike]], kostiju i kamenih artefakta. Proučavanjem keramike konstatirano je da su u pećini obitavali ljudi već u eneolitu (2000. – 1800. g. pr. Kr.), prijelaznom razdoblju iz [[kameno doba|kamenog]] u [[metalno doba]]. Ostaci keramike govore nam da se život na ovom prostoru odvijao kroz brončano doba (1. i 2. tisućljeće pr. Kr.)
 
=== Rimsko doba ===
[[RIMSKO DOBA]]
 
Nakon što su [[Rimljani]] pokorili Histre 177. g. pr. Kr. i nakon iscrpljujućih borbi osvojili [[Nezakcij]], uveli su novu podjelu osovojenog zemljišta na centurije. Ime Marčana potječe upravo iz rimskog razdoblja. Naselje je dobilo ime po rimskog zaseoku Marciana (sors Marciana) koje je pripadalo obitelji Marcia. S obzirom na topnom, pretpostavlja se da je na području današnjeg naselja postojala rimska vila čiji ostaci nisu ostali sačuvani.
Kameni artefakti koji su pronađeni u Marčani upućuju na to da su se ovdje uzdizale ville rusticae, seoska imanja s raskošnom kamenom građevinskom dekoracijom. Prostrano obradivo zemljište pridonijelo je gustom naseljavanju okolice Marčane o čemu nam svjedoči još nekoliko lokaliteta s ostacima rimskih vila u blizini Pinezića. Dva likaliteta nalaze se južno od Pinezića na lokalitetu Kazali i Bolovan (Škaronje), a jedan u blizini loke Fioran, Gromača. Krupni ulomci keramike (keramičke pločice, amfore, tegule) navode nas na pretpostavku da je i ovdje postojala villa rustica.
Stanovništvo je u rimsko doba sakupljalo kišnicu u cisternama, a ostaci jedne takve pronađeni su na području zvanom Paužinka, 1 km jugoistočno od naselja. Cisterna kao jedini ostatak nekadašnje vile nije bila velikih dimenzija (185-160-80 cm).
U Marčani je pronađen i rimski novac, brončani AS. Na aversu je još jasno vidljiv lik cara i natpis Hadrianus. Na reversu se samo naziru dvije figure od kojih je jedna stojeća (lik cara) i jedna klečeća s krunom u obliku gradskih zidina. Novac je mogao biti iskovan u vremenu kada je vladao car Hadrijan, a to je između 117. - 138. g.
 
Kameni artefakti koji su pronađeni u Marčani upućuju na to da su se ovdje uzdizale ville rusticae, seoska imanja s raskošnom kamenom građevinskom dekoracijom. Prostrano obradivo zemljište pridonijelo je gustom naseljavanju okolice Marčane o čemu nam svjedoči još nekoliko lokaliteta s ostacima rimskih [[vila]] u blizini Pinezića. Dva likalitetalokaliteta nalaze se južno od Pinezića na lokalitetu Kazali i Bolovan (Škaronje), a jedan u blizini loke Fioran, Gromača. Krupni ulomci [[keramika|keramike]] (keramičke pločice, amfore, tegule) navode nas na pretpostavku da je i ovdje postojala villa rustica.
[[SREDNJI VIJEK]]
 
Stanovništvo je u rimsko doba sakupljalo kišnicu u cisternama[[cisterna]]ma, a ostaci jedne takve pronađeni su na području zvanom Paužinka, 1 km jugoistočno od naselja. Cisterna kao jedini ostatak nekadašnje vile nije bila velikih dimenzija (185-160-80 cm).
Prvo pisano spominjanje Marčane potječe iz 1243. godine u dokumentu kojim mnogi uglednici, a među njima i dva predstavnika Puli podređenog sela Marčane, Andreas i Ioannes de Marzana, prisežu vjernosti Mletačkoj Republici. Selo Marčana u srednjem vijeku nesumnjivo je dijelilo sudbinu južnoistarskog prostora u kojemu se u 13., 14., 15., i u prvoj polovici 16. st. zbivaju kataklizmatičke nedaće (ratna razaranja, kužne epidemije, napuštanje nezaštićenih ruralnih naselja, ugroženost gradskih središta).
U Marčani je pronađen i rimski novac, brončani AS. Na aversu je još jasno vidljiv lik cara i natpis Hadrianus. Na reversu se samo naziru dvije figure od kojih je jedna stojeća (lik cara) i jedna klečeća s krunom u obliku gradskih zidina. Novac je mogao biti iskovan u vremenu kada je vladao car [[Hadrijan]], a to je između [[117.]] - [[138.]] g.
U 16. st., nakon strahovite kuge koja je 1527. g. opustošila Pulu i njezino područje, uslijedilo je nekoliko pokušaja kolonizacije Marčane: naseljavanje grčkih obitelji i naseljavanje glavne privredne grana, a valja pretpostaviti da je i obrt bio razvijen premda se u arhivskim vrelima o tome nisu sačuvali podaci.
Povijest srednjovijekovnog naselja usko je vezana za obližnji Mutvoran. Do 1853. g. Marčana je bila u sastavu mutvoranske župe, a od tada u sastavu mutvoranske kapelanije te je tek 1912. g. postala samostalna župa.
 
=== Srednji vijek ===
[[NOVI VIJEK]]
 
Prvo pisano spominjanje Marčane potječe iz [[1243]]. godine u dokumentu kojim mnogi uglednici, a među njima i dva predstavnika [[Pula|Puli]] podređenog sela Marčane, Andreas i Ioannes de Marzana, prisežu vjernosti [[Mletačka Republika|Mletačkoj Republici]]. Selo Marčana u srednjem vijeku nesumnjivo je dijelilo sudbinu južnoistarskog prostora u kojemu se u 13., 14., 15., i u prvoj polovici 16. st. zbivaju kataklizmatičke nedaće (ratna razaranja, kužne [[epidemija|epidemije]], napuštanje nezaštićenih ruralnih naselja, ugroženost gradskih središta).
Marčana je do sloma Mletačke Republike 1797. g. dijelila sudbinu ostalih manjih i vićeih mjesta uz jugozapadnu obalu Istre: epidemije, upadi Turaka, mletačko izrabljivanje u vidu raznih davanja za popravak crkve, održavanje zidina, plaćanje glavarine... Pored Marčane nalazi se kamenolom iz kojeg se oduvijek vadio kamen izvrsne kvalitete i od kojeg su izgrađene mnoge poznate europske građevine.
1797. g. mletačke posjede u Istri Napoleon Bonaparte ustupa Austriji, no već 1805. g. Istra potpada pod upravu Kraljevine Italije. 1814. g. ove prostore ponovno zauzima Austrija i tako će ostati sve do početka Prvog svjetskog rata.
 
U 16. st., nakon strahovite [[kuga|kuge]] koja je [[1527.]] g. opustošila Pulu i njezino područje, uslijedilo je nekoliko pokušaja kolonizacije Marčane: naseljavanje grčkih obitelji i naseljavanje glavne privredne grana, a valja pretpostaviti da je i obrt bio razvijen premda se u arhivskim vrelima o tome nisu sačuvali podaci.
[[20. STOLJEĆE]]
 
Povijest srednjovijekovnog naselja usko je vezana za obližnji Mutvoran. Do [[1853.]] g. Marčana je bila u sastavu mutvoranske župe, a od tada u sastavu mutvoranske kapelanije te je tek [[1912.]] g. postala samostalna župa.
Za vrijeme trajanje Prvog svjetskog rata mnogi su u istri došli u sukob s vlašću te su dekretom austrougarske vlasti gotovo svi stanovnici s pulskog područja, a tako i Marčanci, poslani u izgnanstvo. Većina Marčanaca izbjegla je u Moravsku. Nakon završetka rata 1918. godine mnoge su se obitelji vratile u opljačkane domove i na neobrađenu zemlju. U međuratnom razdoblju čitava se Istra nalazila u sastavu Kraljevine Italije. Bilo je to vrlo teško vrijeme za stanovnike istarskog sela, pa tako i Marčane. Radilo se na obnovi zemlje, domova, gospodarstva, uz učetsali psihološki i fizički teror fašističkih vlasti. Za vrijeme trajanja Drugog svjetskog rata Marčanci su aktivno sudjelovali u narodnooslobodilačkom otporu, kako za vrijeme Italije, tako i za vrijeme njemačke okupacije. Nakon kapitulacije Italije, tako i za vrijeme njemačke okupacije. Nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. g. te kraja rata 1945. g. Istra je pripala Jugoslaviji, u čijem se sastavu nalazila sve do raspada komunističkog sustava 1990.
 
=== Novi vijek ===
 
Marčana je do sloma Mletačke Republike [[1797.]] g. dijelila sudbinu ostalih manjih i vićeih mjesta uz jugozapadnu obalu [[Istra|Istre]]: epidemije, upadi [[Turci|Turaka]], mletačko izrabljivanje u vidu raznih davanja za popravak crkve, održavanje zidina, plaćanje glavarine... Pored Marčane nalazi se [[kamenolom]] iz kojeg se oduvijek vadio kamen izvrsne kvalitete i od kojeg su izgrađene mnoge poznate europske građevine.
 
1797. g. mletačke posjede u Istri [[Napoleon Bonaparte]] ustupa Austriji, no već [[1805.]] g. Istra potpada pod upravu Kraljevine Italije. 1814. g. ove prostore ponovno zauzima Austrija i tako će ostati sve do početka Prvog svjetskog rata.
 
=== 20. stoljeće ===
 
Za vrijeme trajanje [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] mnogi su u istriIstri došli u sukob s vlašću te su dekretom [[Austro-Ugarska|austrougarske]] vlasti gotovo svi stanovnici s pulskog područja, a tako i Marčanci, poslani u izgnanstvo. Većina Marčanaca izbjegla je u Moravsku. Nakon završetka rata [[1918.]] godine mnoge su se obitelji vratile u opljačkane domove i na neobrađenu zemlju. U međuratnom razdoblju čitava se Istra nalazila u sastavu [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]]. Bilo je to vrlo teško vrijeme za stanovnike istarskog sela, pa tako i Marčane. Radilo se na obnovi zemlje, domova, gospodarstva, uz učetsali psihološki i fizički teror fašističkih vlasti. Za vrijeme trajanja [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Marčanci su aktivno sudjelovali u narodnooslobodilačkom otporu, kako za vrijeme Italije, tako i za vrijeme njemačke okupacije. Nakon kapitulacije Italije, tako i za vrijeme njemačke okupacije. Nakon kapitulacije Italije 8. rujna [[1943.]] g. te kraja rata [[1945.]] g. Istra je pripala [[Jugoslavija|Jugoslaviji]], u čijem se sastavu nalazila sve do raspada komunističkog sustava [[1990.]]
 
== Gospodarstvo ==
 
== Poznate osobe ==
* [[Ante Ciliga]], ([[Šegotići]], [[1898]]. - [[Zagreb]], [[1992]].) - hrvatski političar i filozof
* Mijo Mirković ([[Mate Balota]]), ([[Rakalj]], [[1898]]. - [[1963]].) - hrvatski književnik i ekonomist