Razlika između inačica stranice »Draga, rapska pastirica«

m
bez sažetka
m
m
'''''Draga, rapska pastirica''''' nedovršeni je prigodni [[spjev]] [[Juraj Baraković|Jurja Barakovića]] posvećen znamenitostima [[otok]]a [[Rab]]a, sastavljen od oko 3000 [[stih]]ova različitih [[metrika|metričkih]] oblika.
 
== Sadržaj ==
 
Djelo počinje stihovima posvete koji sadržavaju pjesnikovo obraćanje [[Rab]]u i [[apostrofa|apostrofiranje]] same pjesme. Potom slijedi pet pjesničkih odjeljaka: ''Knjiga Jurja Barakovića Rabu gradu'', ''Razumnim ljudem koji šte Jurja Barakovića Zadradina'', ''U drugu vrstu petja'', ''Pisam od otoka rabskoga'' i ''U četvrtu vrstu petja''.
 
=== Knjiga Jurja Barakovića Rabu gradu ===
 
Prvi je dio [[poslanica]] u kojoj se govori o slavi i za slavu Raba te o pjesnikovoj želji da ga takvim i prikaže. Rab je invociran kao grad kojem čast i slava još uvijek nisu javno priznati pa pjesnik traži dopuštenje da njegov [[jezik]] izusti tu slavu te postane njegov pisnik. Spominje se da Rab ima četiri dara, od kojih je prvi narod koji ga hrani, brani i dopušta pjesniku da ga slavi. Posljednjim stihovima pjesnik moli [[Isus]]a da mu pomogne opjevati grad Rab.
 
=== Razumnim ljudem koji šte Jurja Barakovića Zadranina ===
 
Pjesnik govori o razlozima za put na Rab: zbog glasina da su mu poginula dva brata u napadu [[senj]]skih [[uskok]]a na [[Mleci|mletačku]] [[galija|galiju]] kod [[Lopar]]a, potražio je brod da ga tamo odveze. S braćom je proslavio to što je vijest o njihovoj smrti bila lažna i nakon toga započinje putovanje Rabom. Ljubazni Rabljani ne dopuštaju mu da provede noć u barci nego mu daju kuću za osmodnevni boravak. Opisuje se i gostoljubivost domaćina. Tri dana časte i vode pjesnika po zabavama. Pozivaju ga na vjenčanje Nikole Zara i Marije Zudenigo. Opisuje se svadba i raskošnosti svadbenog stola. Slijedi pohvala Rabu i njegovu obilju. Sutradan rapska gospoda odvode gosta u svoj ''tempal'' (katedralu).
 
=== U drugu vrstu petja ===
 
Petar Zudenigo, Galacinj Krsto, Mihael i Marin Bica vode pjesnika u crkvu pokazati mu svete [[kost]]i i zaviti. Ondje je vidio razne relikvije: [[sveti Kristofor|Kristoforovu]] glavu (on je zaštitnik Raba), zatim glave Armulasa, Abunda, Azarije, Ananije, [[rebro]] [[sveti Marin|svetog Marina]], [[zub]] Polonije zakovan u [[srebro]], ruku svete Tekle, trn [[Isus]]ove krune na kojoj je kap njegove [[krv]]i, komad [[kruh]]a s [[posljednja večera|posljednje večere]]; sveti [[kamen]] na kojem je Isus stajao kad se digao u nebesa; komad [[Mojsije]]va štapa kojim je pustio vodu iz [[stijene]]. Pjesnik ushićen onim što je vidio govori da i [[Rim]] zavidi Rabu (uspoređujući rapsku katedralu s [[Bazilika Sv. Petra|bazilikom svetog Petra]] u Rimu). Potom se opisuje način na koji Rabljani štuju Boga.
 
=== Pisam od otoka rabskoga ===
 
Pjesnik šeće gradom, obilazi sva sveta mjesta, a zatim odlazi u šetnju izvan grada, kreće na [[istok]]. Dolazi do tri studenca, penje se na vrh s kojega se vidi cijeli grad, hoda po livadi na kojoj pasu [[konji]]. Jednoga osedla i nastavlja na istok želeći vidjeti kraj otoka. Iz daljine promatra [[Lika|Liku]] i [[Velebit]] te razgleda mnoge rapske lokalitete.
Dok je sunce polako zalazilo, ugleda nekog čovjeka koji mu se učini kao sablazan. Obrati mu se i upita ga otkuda je, zašto plače i pije li tko onu isplakanu [[rijeka (vodotok)|rijeku]]. Ovaj mu odgovara da zapamti i zapiše ono što će mu reći. Govori da je sagriješio, da mu nema milosti do suda, da je uvijek u pokori. Po naravi je čovjek, ali čini [[zvijeri|zvjerska]] djela, ima zvjersku dlaku, a sve mu se to dogodilo zbog ljubavi. Zove se Kalifronte. Čuvao je ovce zajedno s Barbatom koji je imao kćer Dragu, pastiricu. Kad ju je Kalifronte jednom ugledao samu na livadi, obuzela ga je [[ljubav]]na strast. Unatoč pokušaju da se odupre želji zbog prijateljstva s njezinim ocem, Kalifronte je nasrnuo na djevojku. Ona ga odbije i reče da je od rođenja obećana [[Dijana (mitologija)|Dijani]] kao djevica i da će prije izgubiti glavu nego poštenje. Kalifronte ju bezuspješno pokušava nagovoriti da mu uzvrati ljubav omalovažavajući zavjet Dijani. Djevojka pokuša pobjeći, dotrči do spilje, zazove Dijanu u pomoć i ova ju pretvori u kameni kip koji lije suze. Kalifronta su bogovi osudili na život dok mrtvi ne uskrsnu, dok Draga ne presuši; hranit će se divljim plodovima, a svako podne i svaku ponoć mora sam pohoditi vrelo. Kad se Kalifronte izjada, povede pjesnika kroz [[šuma|šumu]]. Nakon dugog obilaska napokon su izašli iz šume i Kalifronte moli pjesnika da ostane bdjeti s njim. Oko ponoći Kalifronte nakratko ostavlja pjesnika jer mora posjetiti Dragu. Kad se vratio, započeo je istu, bolnu priču o ljubavi, a pjesnik ga moli da govori o Rabu jer ga to neće boljeti.
 
=== U četvrtu vrstu petja ===
 
Kalifronte započinje priču o bojevima s [[Atila|Atilom]] i njegovom vojskom te o udjelu rapske vlastele, devetorice hrabrih boraca u tim bitkama – Galcina, Zudeniga, Miklauša, Zare, Skafa, Černota, Armulaisa, Nimira i Končice. Oni su iz hrvatskog zaleđa došli na prostor Raba za vrijeme provale [[Huni|Huna]], a tamo su i ostali. Autor opisuje hrabrost onih koji su se borili. Sagradili su na otoku grad Vrhovnicu koju kasnije preimenuju u [[Kolent]], poženili su se i dobili djecu. Potom sagradili Rab gdje se razvija [[trgovina]] i [[stočarstvo]].
 
Priča završava sretnim povratkom poklisara svojim domovima. Djelo se ovdje prekida.
 
= Osobitosti =
 
== Poetičke osobitosti ==