Razlika između inačica stranice »Draga, rapska pastirica«

m
bez sažetka
m
m
=== Razumnim ljudem koji šte Jurja Barakovića Zadranina ===
 
Pjesnik govori o razlozima za put na Rab: zbog glasina da su mu poginula dva brata u napadu [[senj]]skih [[uskok]]a na [[Mleci|mletačku]] [[galija|galiju]] kod [[Lopar]]a, potražio je brod da ga tamo odveze. S braćom je proslavio to što je vijest o njihovoj smrti[[smrt]]i bila lažna i nakon toga započinje putovanje Rabom. Ljubazni Rabljani ne dopuštaju mu da provede noć u barci nego mu daju kuću za osmodnevni boravak. Opisuje se i gostoljubivost domaćina. Tri dana časte i vode pjesnika po zabavama. Pozivaju ga na vjenčanje Nikole Zara i Marije Zudenigo. Opisuje se svadba i raskošnosti svadbenog stola. Slijedi pohvala Rabu i njegovu obilju. Sutradan rapska gospoda odvode gosta u svoj ''tempal'' (katedralu).
 
=== U drugu vrstu petja ===
 
Petar Zudenigo, Galacinj Krsto, Mihael i Marin Bica vode pjesnika u crkvu pokazati mu svete [[kost]]i i zaviti. Ondje je vidio razne relikvije: [[sveti Kristofor|Kristoforovu]] glavu (on je zaštitnik Raba), zatim glave Armulasa, Abunda, Azarije, Ananije, [[rebro]] [[sveti Marin|svetog Marina]], [[zub]] Polonije zakovan u [[srebro]], ruku svete Tekle, trn [[Isus]]ove krune na kojoj je kap njegove [[krv]]i, komad [[kruh]]a s [[posljednja večera|posljednje večere]]; sveti [[kamen]] na kojem je Isus stajao kad se digao u nebesa; komad [[Mojsije]]va štapa kojim je pustio [[voda|vodu]] iz [[stijene]]. Pjesnik ushićen onim što je vidio govori da i [[Rim]] zavidi Rabu (uspoređujući rapsku katedralu s [[Bazilika Sv. Petra|bazilikom svetog Petra]] u Rimu). Potom se opisuje način na koji Rabljani štuju Boga.
 
=== Pisam od otoka rabskoga ===
Nakon razgovora pjesnik nastavlja put. Stiže do vode koja ga podsjeća na Mojsija i [[voda|vodu]] koja je potekla u [[pustinja|pustinji]]. Nakon poludnevnog jahanja ugleda [[pećina|spilju]], a na vratima spilje ženu u odjeći pastirice, pretvorenu u stijenu: iz [[oči]]ju joj izlazi voda, iz [[uši]]ju dim.
 
Dok je sunce polako zalazilo, ugleda nekog čovjeka koji mu se učini kao sablazan. Obrati mu se i upita ga otkuda je, zašto plače i pije li tko onu isplakanu [[rijeka (vodotok)|rijeku]]. Ovaj mu odgovara da zapamti i zapiše ono što će mu reći. Govori da je sagriješio, da mu nema milosti do suda, da je uvijek u pokori. Po naravi je čovjek, ali čini [[zvijeri|zvjerska]] djela, ima zvjersku dlaku, a sve mu se to dogodilo zbog ljubavi[[ljubav]]i. Zove se Kalifronte. Čuvao je ovce zajedno s Barbatom, koji je imao kćer Dragu, pastiricu. Kad ju je Kalifronte jednom ugledao samu na livadi, obuzela ga je [[ljubav]]naljubavna strast. Unatoč pokušaju da se odupre želji zbog prijateljstva s njezinim ocem, Kalifronte je nasrnuo na djevojku. Ona ga odbije i reče da je od rođenja obećana [[Dijana (mitologija)|Dijani]] kao djevica i da će prije izgubiti glavu nego poštenje. Kalifronte juje bezuspješno pokušava nagovoriti da mu uzvrati ljubav omalovažavajući zavjet Dijani. Djevojka pokuša pobjeći, dotrči do spilje, zazove Dijanu u pomoć i ova ju pretvori u kameni[[kamen]]i kip koji lije suze. Kalifronta su bogovi osudili na život dok mrtvi ne uskrsnu, dok Draga ne presuši; hranit će se divljim plodovima, a svako podne i svaku ponoć mora sam pohoditi vrelo. Kad se Kalifronte izjada, povede pjesnika kroz [[šuma|šumu]]. Nakon dugog obilaska napokon su izašli iz šume i Kalifronte moli pjesnika da ostane bdjeti s njim. Oko ponoći Kalifronte nakratko ostavlja pjesnika jer mora posjetiti Dragu. Kad se vratio, započeo je istu, bolnu priču o ljubavi, a pjesnik ga moli da govori o Rabu jer ga to neće boljeti.
 
=== U četvrtu vrstu petja ===
 
Kalifronte započinje priču o bojevima s [[Atila|Atilom]] i njegovom vojskom te o udjelu rapske vlastele, devetorice hrabrih boraca u tim bitkama – Galcina, Zudeniga, Miklauša, Zare, Skafa, Černota, Armulaisa, Nimira i Končice. Oni su iz hrvatskog zaleđa došli na prostor Raba za vrijeme provale [[Huni|Huna]], a tamoondje su i ostali. Autor opisuje hrabrost onih koji su se borili. Sagradili su na otoku grad Vrhovnicu koju kasnije preimenuju u [[Kolent]], poženili su se i dobili djecu. Potom su sagradili Rab gdje se razvija [[trgovina]] i [[stočarstvo]].
 
Spominje se da su neko vrijeme [[Grci]] dominirali primorjem. Svidio im se i Rab te dolaze ondje živjeti, ali ne kao gospodari, nego kao braća. Oni donose kosti svetaca da se tu čuvaju. Rabljani to rado primaju. S vremenom je grčka moć opalasmanjena, pa su se Grci s Raba vratili u svoju zemlju.
 
Mnogi su bili zavidni Rabljanima; ”Gospoda Jenovešća” ([[Đenova|Đenovljani]]) pokušavaju osvojiti Rab te šalju gusare. [[Ugarska|Ugarski]] se kralj, želeći staviti Rab pod svoju vlast, poziva na podrijetlo Rabljana (nekad su živjeli u njegovim krajevima) i na podrijetlo žena koje su oženila prva rapska gospoda (uzela su žene s njegova dvora). Rabljanima nudi slobodu i zaštitu pod okriljem svoje krune. Rabljani su organizirali vijeće, mudri zbor, na kojem će Galcina, Zudenigo, Mikuličić aliti de Dominis, Zaro, Armolais i Končica izreći svoje mišljenje o ponudi ugarskog kralja. Galacin uvodi u raspravu i postavlja pitanje trebaju li se boriti ili predati. Zudenigo govori da situaciju treba dobro procijeniti. Zaro tvrdi da se treba obratiti i pouzdati u Boga. Končica se obraća Zaru i tvrdi da im nitko ne može ništa jer bi morali preskočiti [[more]] da dođu do njih. Armolais se zalaže da se pošalju dva poklisara Ugrima (Skafić i Černota) te da se prihvate uvjeti ugarskog kralja. Rapska skupština, uzdajući se u Boga i slogu, taj savjet prihvaća. Gospoda sastavljaju pismo za kralja: mnogi kraljevi zavide Rabu i žele ga osvojiti, oni će se staviti pod zaštitu ugarskog kralja – to uspoređuju s vjenčanim prstenom kojim muž stavlja ženu pod svoju zaštitu. Ugarski kralj oduševljeno sluša poklisare i prihvaća sve njihove molbe.
=== Struktura ===
 
''Draga, rapska pastirica'' prigodni je [[spjev]] o znamenitostima otoka [[Rab]]a. U njemu se isprepleću elementi tipični za [[ep|epsku poeziju]] s elementima [[lirika|lirike]], a na nekim su mjestima, kao u [[drama|dramskom]][ tekstu[[tekst]]u, istaknuta imena[[ime]]na likova uz njihove iskaze. Djelo je oblikovano kao [[putopis]]: tematizira autorovo putovanje Rabom, pri čemu se navode realna mjesta, šume, naselja i zaljevi koji i danas postoje na otoku.
 
=== Figure ===
Mogu se pronaći i neke od figura konstrukcije, a osobito je čest [[polisindeton]]: ''nit će sunce sjat na noći, / nit će nebo prez obrti, / nit je človik u nemoći'' (s. 1448-1450.). Gotovo su sve figure u funkciji isticanja i naglašavanja pozitivnih osobina prostora i ljudi koji se pojavljuju u spjevu, dakle slavljenja Raba, ili u funkciji iskazivanja pjesnikovih osjećaja. Rab je opisan kao idiličan prostor.
 
U djelo su utkane i mnoge mudre misli, [[gnoma|gnomski]] iskazi, s naznakom njihove usmene cirkulacije: ''Jer se reče meju nami: / ko ne more konja biti, / a želi se osvetiti, / bije sedlo ostrogami'' (s. 2237-2240.), ili ''Tko ni bogu na milosti / ta ne može raj doteći'' (s. 2921-2922.). Najveći ih je broj u posljednjem dijelu spjeva, a izgovaraju ih rapski plemići.
 
=== Tematski svijet ===
Sljedeća je tema povijesnih osoba i drevnih gradova. Pjesnik spominje [[Atena (polis)|Atenu]] (s. 513-516.), [[Kreta|Kretu]] (s. 1121), [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Velikoga]] (s. 1158.), [[Rim]] (s. 512.), [[Ciceron]]a (s. 517-520, 603.), [[Julije Cezar|Julija Cezara]] i [[Pompej]]a (s. 1156.) te [[Atila|Atilu]] (s. 2659–2627.). Povijest otoka pjesniku pripovijeda Kalifront.
 
Promatrajući ovu temu na motivskoj razini, uočljivo je da su sve manje cjeline unutar pripovijesti o povijesti Raba također protkane mnogim biblijskim i kršćanskim motivima. Tijekom Atilina pohoda, hrvatsko plemstvo donosi odluku o bijegu na otok. Čin prelaska preko mora prožet je dubokom biblijskom tematikom. More prelaze na drvenoj splavi (s. 2281-2296.) te se neprestano ističe motiv Božje pomoći, a ovaj prizor nedvojbeno podsjeća na biblijsku tematiku, odnosno na [[Mojsije]]v prelazak preko [[Crveno more|Crvenoga mora]] s interpolacijom motiva splavi iz priče o [[Noa|Noinoj]] arci. Dolaskom na otok podižu grad Vrhovnicu (s. 2340), a pjesnik posebno ističe motiv križa[[križ]]a koji je postavljen na mjestu gdje će se graditi hram te plemići odmah određuju kome će biti posvećen (''Na čast Kusme i Domjana, / templu jime postaviše'', s. 2357–2358.). Potom se započinje s kratkim pregledom povijesti Raba.
 
Na motivskoj razini dominiraju [[Grci]], [[Rimljani]] i [[Đenova|Đenovljani]], a na kraju [[Ugarsko Kraljevstvo]]. Može se reći i da u ovome dijelu opisa rapske povijesti pjesnik tematizira neprestanu ugroženost grada Raba, odnosno otoka u cijelosti.