Razlika između inačica stranice »Svjetska književnost«

Dodana 3.652 bajta ,  prije 12 godina
bez sažetka
 
=== Književnost klasicizma i prosvjetiteljstva ===
 
Klasicizam počiva na [[Descartes]]ovoj [[filozofija|filozofiji]] [[racionalizam|racionalizma]] te na slijeđenju antičkih uzora, posebice [[Aristotel]]ove ''[[Poetika|Poetike]]''. Temeljno je značenje oponašanja prirode te Aristotelovo jedinstvo mjesta, vremena i radnje, dočim je glavni žanr [[tragedija]]. Značajni su autori: pjesnici [[François de Malherbe]] i [[Jean Chapelain]] te prozaik [[Jean Guez de Balzac]]. Javlja se polemika "starih" ([[Nicolas Boileau-Despréaux]], [[Jean Racine]]) koji žele održati primat antike i "modernih" ([[Charles Perrault]]).
 
U Engleskoj su značajni [[Alexander Pope]] (''[[Eseji o kritici]]'' kao manifest neoklasicizma), [[Samuel Johnson]] (sentimentalni roman) te britanski [[empirizam|empiristi]] ([[John Locke]], [[George Berkeley]], [[David Hume]], [[Thomas Hobbes]]), zatim [[Daniel Defoe]] i [[Jonathan Swift]] u struji [[moralizam|moralizma]] te [[Laurence Sterne]] s tzv. antiromanom. Francuski se pisci oslanjaju na britanske empiriste, a djeluju enciklopedisti [[Voltaire]], [[Diderot]] i ostali te komediograf [[Molière]].
 
=== Književnost romantizma ===
 
[[Romantičarska književnost]] oslanja se na ideale [[priroda|prirode]], [[povijest]]i i usmenog pjesništva, posebice zbog zbirke [[Johann Gottfried Herder|Johanna Gottfrieda Herdera]] ''[[Glasovi naroda u pjesmama]]''.
 
U Njemačkoj romantizam počinje ''[[Sturm und Drang]]'' pokretom ([[Friedrich Schiller]], nastavlja se na tzv. [[weimarska klasika|weimarsku klasiku]] ([[Johann Wolfgang von Goethe]], Friedrich Schiller) te na romantizam u užem smislu ([[Ludwig Tieck]], [[Novalis]], [[Ernst Theodor Wilhelm Hoffmann]]. U Engleskoj se javlja antiklasicizam "jezerskih" pjesnika [[William Wordsworth|Williama Wordswortha]] i [[Samuel Taylor Coleridge|Samuela Taylora Coleridgea]] (''[[Lirske balade]]'') te "demonskih" pjesnika [[John Keats|Johna Keatsa]], [[George Gordon Byron|Georgea Gordona Byrona]] i [[Percy Bysshe Shelley|Percyja Bysshea Shelleyja]]. U Francuskoj se u prvoj fazi javljaju [[Alphonse de Lamartine]] i [[Alfred de Vigny]], a u drugoj se slama klasicizam, duboko ukorijenjen u francuskoj književnosti, opusom [[Victor Hugo|Victora Hugoa]]
 
=== Književnost realizma ===
 
[[Realistička književnost]] književnopovijesni određuje se granicama [[1830]]. - [[1880]]. Realizam, prema [[Roman Jakobson|Jakobsonu]], oznaka je za težnju autora da u vlastito književno djelo unese što više empirijske uvjerljivosti, oznaka za težnju čitatelja da na temelju vlastite prosudbe prihvaća djelo kao primjereno zbilji i oznaka za osobine djela [[19. stoljeće|19. stoljeća]] koja su postala idealnim obrascem [[umjetnost|umjetničkog]] stvaranja i oblikovanja. Glavni je žanr [[roman]].
 
U Francuskoj manifest realizma piše [[Champfleury]] (''[[Realizam (Champfleury)|Realizam]]'', u prvom je naraštaju dualizam romantizma i realizma: [[Stendhal]], [[Honoré de Balzac]], a u drugom se javlja [[naturalizam]]: [[Émile Zola]] (''[[Eksperimentalni roman]]''), [[Guy de Maupassant ]], [[Gustave Flaubert]]. Inačica naturalizma u Italiji naziva se [[verizam|verizmom]], pod vodstvom [[Giovanni Verga|Giovannija Verge]]. U Engleskoj vlada [[Viktorija, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva|viktorijanizam]]: [[Charles Dickens]], [[William Makepeace Thackeray]], [[George Eliot]] te sestre [[Emily Brontë]], [[Charlotte Brontë]] i [[Anne Brontë]]. U [[Rusija|Rusiji]] se u ranoj fazi javlja [[Nikolaj Vasiljevič Gogolj]], u srednjoj [[Ivan Turgenjev]], a u visokoj [[Fjodor Dostojevski]], [[Lav Nikolajevič Tolstoj]] i [[Ivan Gončarov]]. U [[Norveška|Norveškoj]] djeluje [[Henrik Ibsen]], dramatičar, a u [[Švedska|Švedskoj]] dramatičar [[August Strindberg]].
 
 
=== Književnost modernizma ===