Razlika između inačica stranice »Indoeuropska fonologija«

Dodano 4.787 bajtova ,  prije 12 godina
dodaci
m (robot Dodaje: zh:原始印歐音系)
(dodaci)
'''Indoeuropska fonologija''' [[indoeuropski prajezik|indoeuropskog prajezika]] rekonstruirana je na osnovi odraza različitih indoeuropskih jezika.
{{glavni|Indoeuropski prajezik}}
 
== Fonološki sustav ==
'''Indoeuropska fonologija''' rekonstruirana je na osnovi odraza različitih indoeuropskih jezika.
 
== Suglasnici ==
 
{| class="wikitable"
| align=center | {{unicode|h₁, h₂, h₃}}
|-
![[Likvida|Likvide]], [[Poluvokalpoluvokal]]i
| align=center | {{unicode|w}}
| align=center | {{unicode|r, l}}
|}
 
O indoeuropskom samoglasničkom sustavu postoji više teorija: od jednog samoglasnika pa do više njih, no najčešće se govori o dvama samoglasnicima ''e'' i ''o'' te njihovim dugim inačicama i varijantama obojenim laringalima.
== Samoglasnici ==
 
== Suglasnici ==
 
=== Okluzivi ===
 
<table class="wikitable">
 
</table>
 
=== Odrazi okluziva ===
 
<table class="wikitable" align="center">
<tr>
<td><big>'''*g`'''</big></td>
<td>'''j''' [ź]</td>
<td>'''γ'''</td>
<td>'''g'''</td>
</table>
 
'''==== [[Grimmov zakon]]''' ====
 
U germanskom ([[gotski jezik|gotskom]]) aspirirani okluzivi gube aspiraciju i prelaze u zvučne okluzive (''*b<sup>h</sup>, *d<sup>h</sup>, *g<sup>h</sup>'' > ''*b, *d, *g''), a zvučni okluzivi prelaze u bezvučne (''*b, *d, *g, *g<sup>w</sup>'' > ''*p, *t, *k, *k<sup>w</sup>'') te bezvučni okluzivi u frikative (''*p, *t, *k, *k<sup>w</sup>'' > ''*f, *{{unicode|þ}}, *{{unicode|χ}}, *{{unicode|χ}}<sup>w</sup>''). Skupine ''*sp, *st, *sk'' ne mijenjaju se. To se događa na početku riječi i u sredini samo nakon neposredno naglašenog sloga, a naziva se Grimmovim zakonom, prema [[Jacob Grimm|Jacobu Grimmu]] koji ga je formulirao [[1822.]] Zakon je prvi otkrio prije Grimma [[Danska|danski]] lingvist [[Rasmus Rask]].
 
'''==== [[Vernerov zakon]]''' ====
 
U germanskom ([[gotski jezik|gotskom]]) ''*f, *{{unicode|þ}}, *{{unicode|χ}}'' ozvučuju se u ''*β, *δ, *γ'' (u gotskom daju ''b, d, g'') u sredini riječi ako se naglasak nije nalazio neposredno nakon njih.
 
'''==== [[Starovisokonjemački glasovni pomak]]''' ====
 
Između [[4. stoljeće|4.]] i [[8. stoljeće|8. stoljeća]] u stvnj. bezvučni okluzivi ''p, t, k'' prelaze u ''pf-'' i ''-ff-'' (na početku i u sredini riječi), ''z-'' i ''-zz-'' te ''kch-'' i ''-hh-/-ch-''. Zvučni okluzivi ''b, d, g'' postaju ''p, t, k'', a frikativ ''{{unicode|þ}}'' daje ''d''.
 
'''==== [[Glotalna teorija]]''' ====
 
Rani praindoeuropski vjerojatno nije imao fonem ''*b'', a budući da nema jezika koji bi imao ''p'', a ne bi imao ''b'' (izuzevši jezika [[lifu]]; obrnuto je moguće - usp. [[arapski]]), [[Vjačeslav Ivanov]] i [[Tamaz Gamkrelidze]] te neovisno i [[Paul Hopper]] pretpostavili su tzv. glotalnu teoriju. Prema njoj zvučni okluzivi ''*b, *d, *g'' zapravo su bili glotalizirani okluzivi ''*p., *t., *k.'' jer jezici koji imaju takve okluzive često nemaju glotaliziranog okluziva ''*p.'' zbog artikulacijskih razloga (npr. [[navaho]]). Ideju ovoj teoriji dao je [[1953.]] [[André Martinet]].
 
==== [[Grassmanov zakon]] ====
 
U [[indoiranski jezici|indoiranskim jezicima]] i [[grčki jezik|grčkom]] neovisno se disimiliraju aspirirani okluzivi, odnosno u riječi ne mogu stajati dva aspirirana okluziva te se prvi od njih deaspirira.
 
==== [[Bartholomaeov zakon]] ====
 
U [[sanskrt]]u, a možda još i u [[indoeuropski prajezik|ie.]], ako se aspirirani okluziv nađe ispred neaspiriranoga, aspiracija će se premjestiti na sljedeći, dotad neaspiriran, okluziv.
 
==== [[Sturtevantov zakon]] ====
 
U [[anatolijski jezici|staroanatolijskim jezicima]] - [[hetitski jezik|hetitskom]], [[luvijski jezik|klinopisnom luvijskom]] i [[palajski jezik|palajskom]] razlikuje pisanje ie. zvučnih okluziva i ie. aspiriranih okluziva, pri čemu se odrazi bezvučnih okluziva pišu udvojeno kao ''-pp-, -tt-, -kk'', a odrazi ie. zvučnih i aspiriranih okluziva neudvojeno. Moguće je objašnjenje da su prvi predstavljali napete, a neudvojeni nenapete okluzive.
 
==== [[Pedersenov zakon]] ====
 
Ie. se jezici dijele na kentumske i satemske jezike, pri čemu za kentumske vrijedi: ''*ḱ = *k ≠ *k<sup>w</sup>'', a za satemske: ''*ḱ ≠ *k = *k<sup>w</sup>''. U [[albanski jezik|albanskom]] se ie. ''*k<sup>w</sup>'' odražava ispred neprednjih samoglasnika jednako kao i ie. ''*k'', no ispred prednjih glasova dobiva satemski odraz ''s''. Pedersenovim se zakonom naziva i [[baltoslavenski jezici|baltoslavenska]] retrakcija naglaska s naglašenih medijalnih slogova u mobilnim paradigmama.
 
=== Frikativi ===
 
<table class="wikitable" align="center">
 
<tr>
<td>'''Ie.</td>
<td>'''[[sanskrt]]'''</td>
<td>'''[[grčki]]'''</td>
<td>'''[[latinski]]'''</td>
<td>'''[[staroslavenski]]'''</td>
<td>'''[[litavski]]'''</td>
<td>'''[[gotski]]'''</td>
</tr>
 
<tr>
<td><big>'''*s'''</big></td>
<td>'''s''' ili '''š''' ([[RUKI-pravilo]])</td>
<td>''-ς#'' na kraju riječi, '''-σ-''' ispred bezvučnih okluziva, u ostalim se pozicijama gubi, a na početku daje ''h'' koje se piše kao ''[[spiritus asper]]'' - 'ʿ''</td>
<td>'''s''', a [[rotacizam|rotacizmom]] između vokala u ''r''</td>
<td>'''s''' ili '''š''', '''h''' palatalizacijama nakon '[[RUKI-pravilo|RUKI-ja]]</td>
<td>'''s''' ili '''š''' prema [[RUKI-pravilo|RUKI pravilu]] (dosljedno samo iza ''*r'')</td>
<td>'''s''' ili '''z''' po [[Vernerov zakon|Vernerovu zakonu]]</td>
</tr>
 
</table>
 
==== [[RUKI-pravilo]] ====
 
U [[indoiranski jezici|indoiranskim]] i [[baltoslavenski jezici|baltoslavenskim]] jezicima ie. ''*s'' prelazi u ''š'' iza glasova ''*r, *u, *k, *i'' te njihovih položajnih inačica ''*r̥,, *w, *y'' i [[dvoglas]]a *''ey, *oy, *ew, *ow'' i sl. U [[slavenski jezici|slavenskim jezicima]] to se ''š'' mijenja u ''x'' (''h'') koje opet može [[palatalizacija]]ma postati ''s'' ili ''š''.
 
==== [[Laringalna teorija]] ====
 
Indoeuropski laringali najočitiji su trag ostavili u [[grčki jezik|grčkome jeziku]] gdje se *''h1, h2, h3'' odražavaju kao ''*e'', ''*a'' i ''*o'', no tragovi njihova mogućeg postojanja vide se u [[prijevoj]]u, [[akcentuacija|akcentuaciji]] (posebice [[baltoslavenska|baltoslavenskoj]] i glasovnim zakonima, a pretpostavlja se najčešće da su postojala tri navedena laringala koja su mijenjala boje samoglasnicima.
 
== Sonanti ==
 
Indoeuropski sonanti bili su '''*m, *n, *l, *r, *y, *w'''. Ako su bili slogotvorni, označuju se kao: '''*m̥, *n̥, *l̥, *r̥, *i, *u''' pri čemu su slogotvorni sonanti bili alofoni između dvaju suglasika, prije suglasnika na početku riječi ili iza suglasnika na kraju riječi. Dugi slogotvorni sonanti mogu se svesti na skupinu slogotvornog sonanta i laringala.
 
=== Odrazi sonanata ===
 
<table class="wikitable" align="center">
</table>
 
==== [[Havlikov zakon]] ====
 
[[Staroslavenski jezik|Staroslavenski]] poluglasi bili su u jakome položaju ako je u slogu nakon njih dolazio još jedan poluglas, a onda bi se vokalizirali (primjerice, u [[štokavsko narječje|štokavskom]] u ''a''), ovisno o jeziku, a ako su bili u slabome položaju, bez drugoga poluglasa u slogu nakon njega, gubili bi se.
 
== Samoglasnici ==
 
Indoeuropski ''*i'' i ''*u'' fonetski su bili samoglasnici, ali su fonološki bili neslogotvorni sonanti, stoga samoglasnici u praindoeuropskom ostaju samo '''*e''' i '''*o''' sa svojim dugim parnjacima '''*ē''' i '''*ō'''. Kratki samoglasnik '''*a''' možda je postojao, a ako jest, vjerojatno je bio vrlo rijedak rubni fonem.
 
=== Odrazi samoglasnika ===
 
<table class="wikitable" align="center">
</table>
 
==== [[Pravilo Rozwadowskoga]] ====
 
U [[baltoslavenski jezici|baltoslavenskom]] katkad se miješa početno *''e-'' s početnik ''*a-'' (u slavenskom kao ''o'').
 
==== [[Winterov zakon]] ====
 
U [[baltoslavenski jezici|baltoslavenskom]] se kratki samoglasnici ''*e, *o, *a, *i, *u'') dulje ispred ie. zvučnih okluziva u zatvorenome slogu (koji dobiva akutsku intonaciju).
 
==== [[Pinaultov zakon]] ====
 
U ie. [[laringal]]i *''h1, *h2, *h3'' nestaju ispred *''y''.
 
==== [[Cowgillov zakon]] ====
 
U [[grčki jezik|grčkom]] ie. ''*o'' ostaje očuvano, ali između sonanta (''*m, *n, *r, *l'') i labijala (''*p, *b, *b<sup>h</sup>, *k<sup>w</sup>, *g<sup>w</sup>, *g<sup>wh</sup>'') daje grč. ''{{polytonic|υ}}''.
 
== Izvori ==
 
* Beekes, R. S. P. (1995): ''Comparative Indo-European Linguistics''. Amsterdam: Benjamins.
* Mate Kapović: '''Uvod u indoeuropsku lingvistiku'''
* Kapović, Mate (2008): ''Uvod u indoeuropsku lingvistiku: pregled jezika i poredbena fonologija''. Zagreb: Matica hrvatska.
* Matasović,Ranko Matasović(1997): '''Kratka poredbeno-povijesna gramatika latinskoga jezika'''. Zagreb: Matica hrvatska.
* Matasović, Ranko (2008): ''Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika''. Zagreb: Matica hrvatska.
 
== Poveznice ==
 
* [http://www.indo-european.nl Indoeuropski etimološki rječnikrječnici]