MiG-19: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
gotovo |
m Bot: standardizacija |
||
Redak 39:
Iako se temeljio na spajanju dvaju različitih projekata, I-360 je na kraju bio potpuno novi projekt, koji je tek u neznatnim pojedinostima bio sličan MiG-u 17. Pokretala su ga dva turbomlazna motora AM-5F, svaki maksimalnog potiska (s uključenim sustavom za naknadno izgaranje) od 26,5 kN. Naoružanje je premješteno iz nosa u korijene [[krilo zrakoplova|krila]] i sastojalo se od dva topa N-37D kalibra 37 mm. Unatoč tome što je novi položaj topova smanjivao njihovu preciznost, oni su ipak premješteni kako bi se smanjili problemi s ulaskom ispušnih [[plin]]ova tijekom paljbe u usisnik [[zrak]]a, ali i kako bi se olakšalo njihovo održavanje. Postavljena su strelasta krila pod kutom od 60 stupnjeva i zadržan usisnik u nosu, a vodoravni stabilizator postavljen na okomiti.<br>
Napravljena su dva prototipa i jedan za testiranje čvrstoće konstrukcije. Prvi let prvi je prototip obavio [[24. svibnja]] [[1952.]], a već [[25. lipnja]] probio je zvučni zid. Drugi je prototip prvi put poletio [[28. rujna]] iste godine. Letna su testiranja pokazala da novi lovac ima dobre letne odlike. Najveći problem bili su vodoravni stabilizatori, koji su gubili učinkovitost pod visokim napadnim kutovima leta. Zbog toga je odlučeno da se premjeste na stražnji dio trupa. Povećan je i okomiti stabilizator. Iako je sovjetsko ratno zrakoplovstvo bilo više nego zadovoljno s I-360, stručnjaci MiG-a su tražili dodatno vrijeme kako bi unijeli veće izmjene i tako još više poboljšali avion. Jedna od najvećih izmjena bila je ugradnja motora Mikulin AM-9B/RD-9B, poboljšani i povećani AM-5F. RD-9B je davao 22,5 kN suhog potiska i 31,9 kN s uključenim sustavom za naknadno izgaranje. Novi je avion dobio tvorničku oznaku '''Izdelije SM-9'''.
[[
Formalno odobrenje za razvoj SM-9 dano je sredinom kolovoza [[1953.]], te je odlučeno da se istodobno napravi taktički lovac i presretač opremljen radarom. Napravljena su tri prototipa. Prvi je prvi put poletio [[5. veljače]] [[1954.]] Iako su letna testiranja uglavnom bila zadovoljavajuća, ipak su bila potrebna neka poboljšanja, koja su uglavnom izvedena na drugom prototipu. Treći je prototip zapravo bio predserijski primjerak, uglavnom dovršen u formi kakvu će imati serijski MiG-ovi 19. Po tadašnjoj uobičajenoj praksi, serijska proizvodnja MiG-a 19 odobrena je već sredinom veljače 1954., daleko prije nego što su letna testiranja dovršena, jer je sovjetsko ratno zrakoplovstvo forsiralo da što prije u operativnu uporabu uvede prvi pravi nadzvučni lovac. Do odgode početka serijske proizvodnje nije došlo ni kad su u nesrećama izgubljeni drugi i treći prototip. U oba slučaja piloti su se spasili. Zbog toga ne začuđuje što su prva dva serijska MiG-a 19 isporučena već u lipnju [[1955.]] Već u kolovozu iste godine 48 MiG-ova 19 letjelo je iznad zrakoplovne izložbe Tušino. Otprilike u isto vrijeme NATO je objavio da je njegova oznaka za novi sovjetski lovac ''Farmer''.
Redak 45:
== Dizajn ==
U početku serijske proizvodnje, MiG-19 je bio gotovo u potpunosti napravljen od [[aluminij]]a. Strelasta krila velike strijele (neki izvori navode podatak od 55, a neki od 60 stupnjeva) imala su relativno malo opterećenje, što je MiG-u 19 davalo odlične manevarske mogućnosti u bliskoj zračnoj borbi. Zahvaljujući velikim aerodinamičnim pregradama (na svakom krilu po jedna) i Fowler zakrilcima osigurana je dobra pokretljivost u zračnoj borbi i pri malim brzinama. MiG-19 je bio srednjokrilac, omiljena konfiguracija MiG OKB-a, koja je primijenjena na MiG-ovima 15 i 17, ali i na [[MiG-21|MiG-u 21]]. Tek će [[MiG-23]] dobiti "pravu" lovačku konfiguraciju visokokrilca. Klasični dvodijelni vodoravni stabilizatori postavljeni su povišeno u odnosu na krila kako se ne bi nalazili u njihovoj struji zraka. Odmah nakon krila postavljene su velike zračne kočnice, na svaku stranu trupa po jedna.[[
[[Gorivo]] se nosilo samo u četiri spremnika u [[trup zrakoplova|trupu]], jer u tankom krilu nije bilo mjesta za spremnike za gorivo. Kako bi se osigurala što veća stabilnost tijekom polijetanja i slijetanja, noge glavnog [[stajni trap|stajnog trapa]] postavljene su vrlo široko, na sredini krila. Radi skraćenja puta kočenja, MiG-19 je dobio kočeći [[padobran]], čiji je prostor za smještaj postavljen ispod motora.
Za razliku od prototipova, prvi serijski MiG-ovi 19 dobili su po tri topa NR-23 kalibra 23 mm. Uz dva topa smještena u korijenima krila, treći je smješten u nos aviona, doslovno ispod sjedala pilota. Zbog nosne noge stajnog trapa, top je malo pomaknut udesno u odnosu na os aviona. Prvi su primjerci dobili i male metalne štitnike, koji su trup i krila trebali zaštititi od vrelih plinova tijekom paljbe iz topova u krilima. Poslije su ti štitnici uklonjeni.<br>
Iako je MiG-19 bio "čisti" lovac, ipak je na sredini krila, ispod aerodinamičke pregrade, dobio velike podvjesnike za nošenje [[bomba|bombi]], [[raketa]] zrak-zemlja i odbacivih spremnika za gorivo zapremine 760 litara. Bliže trupu mogla su se postaviti još po dva nosača. Kako ne bi smetali glavnim nogama stajnog trapa, dobili su specifičan izvučeni oblik, a mogli su se rabiti za nošenje saćastih lansera. Letne odlike MiG-a 19 bile su odlične. Sovjetski su stručnjaci u stručnim internim ocjenama procjenjivali da je bolji i od izravnog konkurenta, američkog North American [[F-100 Super Sabre]]a. Međutim, piloti su bili mnogo manje oduševljeni novim lovcem, jer se pokazalo da ima tendenciju eksplodirati tijekom leta.[[
Uzrok su bili spremnici za gorivo ugurani u trup, posebno dva smještena ispod motora. Teoretski, gorivo u njima trebalo je služiti za dodatno odvođenje topline iz motora. U praksi, pregrijani bi motori zapalili gorivo u polupraznim spremnicima. Privremeno rješenje je bilo jednostavno - spremnici se nisu punili gorivom. Osim toga, piloti su se žalili na teške komande. Žalili su se i da, usprkos široko postavljenim nogama stajnog trapa, pri slijetanju ima tendenciju klizanja i zanošenja. Svi su ti nedostaci uočeni i tijekom testiranja prototipova. Međutim, kako je serijska proizvodnja odobrena prije završetka, projektanti ih nisu uspjeli otkloniti.
== Inačice ==
=== MiG-19S, SF i R ===
[[
Zbog toga je na brzinu napravljen '''MiG-19S'''(Farmer-C). Prvi je prototip prvi put poletio [[16. rujna]] 1954., a u serijsku proizvodnju ušao je [[1956.]] godine. MiG-19S je dobio veći [[repne površine zrakoplova|okomiti stabilizator]], te jednodijelne (all-moving) vodoravne stabilizatore, koji su na vrhovima dobili protuflaterske utege. Poboljšana je i avionika ugradnjom novih radiouređaja, poboljšanog radarskog ciljnika i navigacijskog sustava za velike udaljenosti, Svod. Prvi serijski MiG-ovi 19S zadržali su tri topa kalibra 23 mm, ali su vrlo brzo dobili znatno moćnije naoružanje od tri topa MR-30 kalibra 30 mm, u istok konfiguraciji. Ponovno su vraćeni i štitnici od vrućih ispušnih plinova. Kako su problemi s lošim hidrauličkim letnim komandama i spremnicima za gorivo bili pitanje loše izrade, a ne konstrukcijske pogreške, trebalo je više vremena da se isprave. Zbog toga je i MiG-19S brzo "došao na loš glas".<br>
Manji broj MiG-ova 19S dovršen je kao izvidnički avioni '''MiG-19R'''. Jedina izmjena bila je uklanjanje topa iz nosa i ugradnja fotoaparata. Tako modificirani i dalje su bili opasni u zračnoj borbi. To prije što su dobili motore RD-9BF-1 koji su imali, zahvaljujući poboljšanom sustavu za naknadno izgaranje, 10% veći potisak u odnosu na originale.<br<Naravno, ubrzo su se [[motor]]i RD-9BF-1 našli i u lovačkim avionima, koji su označeni kao '''MiG-19SF'''.
=== MiG-19P ===
[[
MiG-19S/SF je bio lovac za blisku zračnu borbu. Međutim, na osnovi MiG-a 19 razvijen je i presretač '''MiG-19P'''. Najveća razlika u odnosu na MiG-19S bila je ugradnja [[radar]]a u nos aviona. Tvornička oznaka tog projekta bila je '''SM-7''', a prvi od tri prototipa prvi je put poletio [[28. kolovoza]] 1954. U odnosu na SM-9, SM-7 je dobio veći nos, u koji je smješten radar RP-1 Izumrud. Zbog toga je uklonjen top kalibra 23 mm. Zbog ugradnje radarskog prikaznika i kontrola povećan je i [[kokpit]]. U serijsku proizvodnju MiG-19P ušao je 1955. godine, a NATO ga je označio kao ''Farmer-B''. Osim izmjena u nosu i kokpitu, MiG-19P je bio identičan MiG-u 19S. Kako je bio nešto teži, imao je i tek neznatno slabije letne odlike. Zbog toga su se piloti, koji nisu bili zadovoljni ni MiG-om 19S, još više bunili protiv MiG-a 19P. Ne toliko zbog nedostataka, koji su bili jednaki kao i na MiG-u 19S, već zbog ograničene vidljivosti prema naprijed zbog radarskog prikaznika, ali i kronične nepouzdanosti samog radara.<br>
U početku su MiG-ove 19P opremali topovima NR-23, ali su ubrzo prešli na NR-30. Mogućnosti u zračnoj borbi znatno su se povećale (barem teoretski) kad je dio MiG-ova 19P modificiran za nošenje vođenih projektila zrak-zrak [[AA-2 Atoll|K13/AA-2 Atoll]]. S vremenom su dobili i znatno pouzdaniji radar RP-5 Izumrud, koji je donio i veći domet motrenja. Veći broj MiG-ova 19P naknadno je dobio i sustav za navođenje na ciljeve sa zemlje, Gorizont-1, te su označeni kao '''MiG-19PG'''.
=== MiG-19PM i PML ===
[[
Sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća, postalo je jasno da je budućnost zračne borbe u vođenim projektilima zrak-zrak. Zbog toga je [[1956.]] godine započeo rad na inačici MiG-a 19, koja će biti naoružana tim oružjem. Za tu namjenu modificirana su dva MiG-a 19P, a nova je inačica, kao '''MiG-19PM''' (''Farmer-E'') u operativnu uporabu uvedena [[1957.]] godine. U osnovi, MiG-19PM je bio jednak MiG-u 19P, osim što su mu uklonili topove. Umjesto topova dobio je mogućnost nošenja do četiri vođena projektila zrak-zrak K-5M/RS-2/[[AA-1 Alkali]]. Umjesto radara RP-1 ugrađen je RP-2U, koji je bio prilagođen uporabi vođenih projektila. Zbog povećane mase i otpora zraka, MiG-19PM imao je slabije letne odlike (smanjenje maksimalne brzine i povećana nestabilnost), a ni pouzdanost prvih K-5M projektila nije bila zadovoljavajuća.<br>
Manji dio MiG-ova 19P modificiran je za nošenje [[K-5M]] projektila, ali maksimalno dva. Tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća, veći broj MiG-ova 19PM dobio je napredniji sustav za navođenje sa zemlje, Lazur, te su označeni kao '''MiG-19PML'''.
=== Specijalne inačice i modifikacije ===
Američki pokušaji da špijuniraju [[Sovjetski Savez]] balonima potaknuli su razvoj inačice '''MiG-19SV'''. Uklonjena su dva topa, oklop oko kabine i zračne kočnice, a ugrađeni su jači motori RD-9BF. Jedan je MiG-19SV [[6. prosinca]] 1956. oborio svjetski visinski rekord postigavši 20 740 metara. Iste je godine pokrenuta i serijska proizvodnja. Međutim, do tada su Amerikanci odustali od balona i okrenuli se špijunskom avionu [[Lockheed U-2]].[[
MiG-19 je rabljen i za različita letna testiranja, između ostalog i za razvoj sustava za [[Nadopuna goriva tijekom leta|dopunu gorivom u letu]]. Odmah treba reći da ni jedan MiG-19 nikada nije operativno rabio taj sustav. Možda je najzanimljiviji eksperimentalni MiG-19 bio '''Izdelije SM-20'''. Sredinom pedesetih godina 20. stoljeća MiG OKB je započeo razvoj krstarećeg projektila Kh-20 (AS-3 Kangaroo), a kao osnova uzet je MiG-19. Zbog toga su dva prva MiG-a 19 preradili u testne letjelice Izdelije SM-20. Jedan je bio s pilotom, a jedan bez njega. Još dva MiG-a 19 prerađena su za potrebe testiranja krstarećeg projektila K-10 (AS-2 Kipper), a označeni su kao Izdelije SM-K.
[[
Sredinom pedesetih godina 20. stoljeća MiG OKB je započeo s razvojem još naprednijeg lovca, koji će moći letjeti dva puta brže od zvuka. Pritom je veći broj MiG-ova 19 rabljen za testiranje različitih tehničkih rješenja, označenih kao prototipovi '''SM-12'''. Prva četiri prototipa poletjela su [[1957.]] godine. U osnovi su bili MiG-19S, ali su imali nove usisnike za zrak u nosu. Dio je rabljen i za testiranje motora Sorokin R3-26. Daljnji korak bio je prototip '''SM-12PM''', koji je poletio [[1958.]] godine. On je već imao nos s promjenjivim presjekom, koji će se rabiti na MiG-u 21, i radar TsD-30. Uz to je dobio vođene projektile zrak-zrak AA-1 Alkali. Iste godine poletio je i '''SM-12PMU''', koji se razlikovao samo po raketnim motorima za smanjenje dužine poletne staze.<br>
Od 1958. do [[1961.]] [[češka]] tvrtka Vodočodi izrađivala je MiG-19S po licenciji, te ih je označila kao '''Avia S-105'''. Zapravo je izrađivala samo trup i obavljala montažu, dok su svi ostali dijelovi, uključujući i motore, dolazili iz Sovjetskog Saveza.
[[
Najveći i najustrajniji korisnik MiG-a 19 nije bilo sovjetsko ratno zrakoplovstvo, već [[Kina|kinesko]]. Zahtjev za kupnju licencije za MiG-19P Kinezi su poslali u Moskvu tek početkom 1958., a prvi "kineski" '''J-6''' bio je dovršen već u prosincu iste godine. Naravno, radilo se o avionu koji je samo sastavljen u pogonima tvrtke Šenjang. Prvi pravi kineski J-6 Šenjang je dovršio u rujnu iduće godine. Kako je prošlost i sadašnjost kineskih J-6 dostatna za barem još jedan ovakav tekst, ostavit ćemo je za neku drugu prigodu.
Redak 80:
Sovjetski MiG-ovi 19 vidjeli su malo borbenog djelovanja. Osim što su neuspješno pokušavali oboriti U-2, s vremena na vrijeme bi oborili i po koji američki avion za elektroničko špijuniranje koji bi "zalutao" u sovjetski [[zračni prostor]]. Iz postrojbi prve crte obrane sovjetski su MiG-ovi 19 povučeni već do kraja šezdesetih godina 20. stoljeća, a iz operativne uporabe do kraja sedamdesetih godina 20. stoljeća.<br>
Kina je veći broj J-6 isporučila [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernom Vijetnamu]]. Oni su sudjelovali u malo zračnih borbi, i to samo [[1972.]] godine. Ostvarili su tri obaranja uz deset izgubljenih aviona. Američki su piloti opisali MiG-19 kao pokretljiviji od MiG-a 21 i znatno brži od MiG-a 17. Zanimljivo je da su se vijetnamski J-6 sukobili [[1979.]] s kineskima tijekom kineskog "kažnjavanja" Vijetnama zbog okupacije [[Kambodža|Kambodže]].
[[
Najviše borbenog djelovanja MiG-ovi 19 su vidjeli na [[Bliski istok|Bliskom istoku]]. [[Egipat]]sko ratno zrakoplovstvo je prve MiG-ove 19 dobilo već [[1958.]], a [[sirija|sirijsko]] [[1962.]] godine. U oba slučaja već su bili zastarjeli u odnosu na tadašnje [[izrael]]ske lovce. Zbog toga su egipatske "devetnaestice" borbeno djelovale tijekom civilnog rata u [[Jemen]]u, napadajući ciljeve na zemlji. Prva zračna borba MiG-ova 19 na Bliskom istoku zabilježena je [[29. studenog]] [[1966.]] Tad su se dva egipatska MiG-a 19 sukobila s dva izraelska [[Mirage III|Miragea III]]C. Izraelci su oborili oba napadača bez gubitaka. Sirijski i egipatski MiG-ovi 19 bili su u operativnoj uporabi tijekom [[Šestodnevni rat|Šestodnevnog rata]] 1967., ali ih je većina uništena na zemlji na samom početku sukoba. Preživjeli su oboreni u zračnim borbama. Usprkos tome izraelski su piloti ustvrdili da je MiG-19 bio opasan protivnik, odlične pokretljivosti i dobrog (topničkog) naoružanja.
[[
Najintenzivniju borbenu uporabu MiG-19 je doživio tijekom [[Indijskko-apkistanski rat|Indijsko-pakistanskog rata]] u prosincu 1971. Zapravo su Pakistanci rabili kineske J-6 (F-6), koji su zapravo licencno proizvedeni MiG-ovi 19. Pakistansko ratno zrakoplovstvo je intenzivno rabilo F-6 i tijekom rata u [[Afganistan]]u, uglavnom kao presretače za obaranje sovjetskih i afganistanskih zrakoplova koji su ulazili u njihov zračni prostor.
| |||