Nadopuna goriva tijekom leta: razlika između inačica

'''Nadopuna goriva tijekom leta''', ('''dopuna goriva zrak-zrak''') je postupak prebacivanja [[goriva]] iz jednog [[zrakoplov]]a ([[avion-cisterna]]) u drugi zrakoplov tijekom samog leta. Postupak omogućuje [[avion]]u koji je gorivo primio duži ostanak u zraku. Što je još važnije povećava mu dolet koji sada ovisi jedino o mogućnostima i umoru posade i tehničkim zahtjevima samog aviona (dozvoljeni sati rada [[Mlazni motor|motora]], potrošnji tekućina u motoru i sl.). Takav zrakoplov ujedno može poletjeti s manje goriva ali više korisnog tereta. U drugim okolnostima lakši zrakoplov (s manje goriva) treba kraću [[Zračna luka#Uzletno sletna staza|uzletno-sletnu stazu]] što je često koristio [[Lockheed SR-71]].

 

 

==Povijesni razvoj==

Prvo eksperimentalno prebacivanje goriva zrak-zrak dogodilo se [[1920.]]godine. Tijekom sporijeg leta u formaciji je preko običnog crijeva, gorivo koje se nalazilo u ručnom spremniku jednog zrakoplova, pretočeno u direktno u spremnik drugog zrakoplova. Prva dopuna goriva zrak-zrak iz aviona u avion bila je već [[27. lipnja]] [[1923.]], između dva dvokrilca [[Airco DH-4]]B ''Vojnog zračnog servisa SAD-a'' (preteča [[Ratno zrakoplovstvo SAD-a|Ratnog zrakoplovstva SAD-a]]. Prvi rekord u trajanju leta su postavila tri DH-4B (dva u ulozi avio-cisterne a jedan kao primatelj) [[27. kolovoza| 27.]] na [[28. kolovoza|28.]] [[kolovoz]]a [[1923.]], u kojem je avion-primatelj ostao u zraku više od 37 sata tijekom kojih je 9 puta nadopunjavan s 687 galona [[benzin|avio-benzina]] i 38 galona motornog ulja. Ista posada prikazala je mogućnosti ovog postupka [[25. listopada]] [[1923.]], kada je s DH-4 letjela iz [[Sumas]]a, [[Washington]] uz [[Kanada|kanadsku]] granicu prema [[Tijuana|Tiujanu]] ([[Meksiko]]) sletjevši naposljetku u [[San Diego]]. Avion je gorivom tijekom leta nadopunjen iznad [[Eugene]]a ([[Oregon]]) i [[Sacramento|Sacramenta]] ([[California]]).