Praputnjak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 47:
Prvi pisani spomen kapele sv. Josipa u bakarskim spisima je iz 1716. g.
Tijekom gradnje [[Karolina|Karolinske ceste]] (današnja županijska cesta) od l725. do 1732. godine, stanovništvo je nagrađivano parcelama za gradnju kuća ako se preseli uz cestu,i tada nastaje današnji linijski oblik naselja.
Prezidi su nekadašnje poljoprivredno područje na obroncima [[Bakarski zaljev|Bakarskog zaljeva]] između Bakra i [[Bakarac|Bakarca]]. Uređenje je počelo u vrijeme vladavine kraljice [[Marija Terezija|Marije Terezije]] koja je dozvolila da lokalno stanovništvo iskrči šumu koja je rasla na obroncima prema moru i zasadi vinograd. Iskrčeno zemljište je postalo njihovo vlasništvo i bili su 5 godina oslobođeni svih davanja. Radili su se kameni suhozidi(gromače), a u prostor koji je nastao žene (težakinje) su na leđima u kofama(brentama) donosile zemlju u koju se sadila vinova loza. Isključivo od loze dobivene na Bakarskim prezidima nekada se u podrumima na Praputnjaku radilo pjenušavo vino "Bakarska vodica".
1789. godine Praputnjak postaje samostalna župa Sv. Josipa prema istoimenoj crkvici koja se nalazila na mjestu današnje župne crkve. Na mjestu stare crkvice krajem 19. stoljeća dovršena je crkva koja i danas dominira panoramom mjesta.
Redak 57:
1864. godine župnik Štiglić osniva u mjestu školu koja djeluje u župnikovoj kući. Škola je 1872. dobila i vlastitu zgradu u kojoj je i danas smještena Područna škola Praputnjak
1818. Praputnjak u Meji presjeca odvojak Lujzinke ceste od Gornjeg Jelenja za [Bakar], kada je na Meji postavljena Harmica, na kojoj se naplaćivala cestarina po svakom vozu. Kameni stol "kamik" koji je služio za naplatu "kaldrmine" se i danas nalazi uzidan na Meji.
==Kultura==
| |||