Hrvatski jezik: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
m Aktiv.
m Uklanjanje izmjene 1743870 što ju je unio/unijela Kubura (Razgovor sa suradnikom:Kubura) ako je aktiv, zashto je srednji rod?
Redak 380:
Ipak, iako se hrvatska država osamostalila 1991., hrvatskom su jeziku Hrvatskoj i Hrvatima neskloni krugovi i dalje poricali samosvojnost. Nastojali se utopiti ga u umjetnoj tvorevini, koja je u međunarodnoj standardizaciji imala kodove scr (Serbo-Croatian-Roman) i scc (Serbo-Croatian-Cyrillic)<ref name="ISO">[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac391.nsf/AllWebDocs/Hrvatski_i_srpski_posebni_jezici Vijenac] Tihomil Maštrović: Hrvatski i srpski posebni jezici </ref> . Priznanju hrvatskog jezika odnosno njegovu samostalnom uključivanju u međ. zajednicu suverenih naroda su se odupirali neki inozemni politički krugovi. Kad je u drugoj polovici 2000-ih politički projekt neke nove Jugoslavije otpao, isti su pokrenuli nove politikantske špekulacije projektom t.zv. Zapadnog Balkana odnosno po već isprobanom predlošku, provoditi unitarizaciju hrvatskoga i srpskoga. Krugovi koji se protive samostalnom hrvatskom jeziku su one europske političke sile koje su sve do bliske prošlosti snažno politički "''podupirale koncepciju dosadašnjih Jugoslavijâ, u kojima je osporavano temeljno pravo na samostalan jezik i na hrvatsku pisanu baštinu''". Takvi politički stav je 17 godina ometao međunarodno priznanje samostojnosti hrvatskoga jezika <ref name="ISO"> </ref>.
 
Konačni korak u priznanju odvojenog hrvatskog i srpskog jezika se napravio inicijativom [[NSK|Nacionalne i sveučilišne knjižnice]], kojoj su se pridružili [[Hrvatski zavod za norme|Hrvatskog zavoda za norme]], [[Narodna biblioteka Srbije|Narodne biblioteke Srbije]] i [[Institut za standardizaciju Srbije]]. Zahtjev za izmjenu kôda je napravila NSK, a druge tri su to prihvatile. Dopisom su se obratile [[ISO 639-2 Registration Authority]]ju, međunarodnom tijelu za standardizaciju. Ista ustanove je potvrdila da prihvaća i hrvatski i srpski zahtjev te je odredila nove oznake ''hrv'' za hrvatski i ''srp'' za srpski kao jedine važeće oznake (umjesto dotadašnjih ''scr'' i ''scc'') i za bibliografsku i za terminološku primjenu. Vijest o tome je stigla [[17. lipnja]] [[2008.]], a odluka je od [[1. rujna]] [[2008.]] postala obveznom. Tim činom seje hrvatski konačno međunarodno priznalopriznan i uvelouveden u [[ISO]]-standarde koji obvezuju cijeli svijet <ref name="ISO"> </ref>.
 
== Osobine ==