Proces nuklearne fisije: razlika između inačica

Nuklearna fisija se razlikuje od ostalih oblika [[radioaktivnost|radioaktivnih raspadanja]] po tome što se može[[Datoteka:CNO Cycle.svg|mini|300px|desno|Radioaktivno raspadanje, nuklearna fisija, nuklearna fuzija]] pohraniti i kontrolirati pomoću lančanih reakcija: slobodni [[neutron|neutroni]] oslobođeni svakim fisijskim događanjem mogu pokrenuti još događaja, koji zauzvrat oslobađaju više [[neutron|neutrona]] i uzrokuju više fisija. [[izotop|Izotopi]] [[kemijski element|kemijskih elemenata]] koji mogu podržati fisijsku lančanu reakciju zovu se nuklearna [[goriva]], za njih kažemo da se mogu cijepati. Najuobičajenija nuklearna [[goriva]] su ²³⁵U ([[izotop]] [[uranij|urana]] [[atomska masa|Atomskeatomske mase]] ²³⁵U koji se koristi u [[nuklearni reaktor|nuklearnim reaktorima]]) i ²³⁹PU (izotop [[plutonij|plutonija]] [[atomskamasa|atomske mase]] 239). Ova [[goriva]] se rastavljaju u dvonačinski raspon [[kemijski element|kemijskih elemenata]] s [[atomska masa|atomskim masama]] približnim 95 i 135u (fisijski produkt). Većina nuklearnih [[goriva]] prolaze kroz spontanu fisiju, ali jako sporo, raspadajući se pomoću α/β raspadnih lanaca kroz period od milijun godina. U [[nuklearni reaktor|nuklearnom reaktoru]] ili [[nuklearna bomba|nuklearnom oružju]] većina fisijskih događaja uzrokovana su bombardiranjem sa drugom česticom, kao što je [[neutron]].