Villa Angiolina u Opatiji: razlika između inačica

Villa je dovršena [[1844]]. godine, nakon pregradnje jednog starijeg objekta u vlasništvu baruna Hallera von Hallersteina. Opatija je dotad bila relativno veliko naselje s oko 120 kuća, udaljenijih od morske obale i orijentiranog uglavnom prema [[ribarstvo|ribarstvu]] i [[pomorstvo|pomorstvu]]. Dolaskom riječkog patricija Iginija Scarpe i njegovim podizanjem ljetnikovca Angioline, [[Opatija]] otvara vrata čitavom nizu gostiju i putnika, među kojima austrijskoj carici Mariji Ani, [[botanika|botaničaru]] Heinrichu Noëu, hrvatskom banu [[Josip Jelačić|Josipu Jelačiću]] i drugima koji, oduševljeni lokalnom vegetacijom i klimom, šire famu Opatije i tako pripremaju teren za skoro nastajanje [[klima]]tskog lječilišta. Nakon Scarpe i njegovog sina Paola, koji se već [[1869]]. bavio idejom osnivanja sanatorija, vilu posjeduju moravski plemić Chorinsky, Društvo južnih željeznica (za čije će ere u vilu biti smješten i prestolonasljednički par [[Princ Rudolf (Austro-Ugarska)|Rudolf]] i Štefanija te njihov gost, [[Štajerska|štajerski]] satirik Rosegger), Međunarodno društvo spavaćih kola, Lječilišno povjerenstvo i drugi. Kako je rasla cijena vile govori i činjenica da je Iginio Scarpa čitav teren kupio za 700 forinti, a [[1910]]. vila s perivojem, punim egzotičnog raslinja, prodana je za 2,5 milijuna kruna. U Scarpino doba Villa Angiolina je stjecište [[Rijeka|riječke]] elite i ljetnih zabava na terasama, potkraj [[Austro-Ugarska|austrijskog doba]] sjedište Lječilišnog povjerenstva s muzičkim paviljonom i živom promenadom pred južnom fasadom. U današnje vrijeme vila je predodređena za opatijski gradski [[muzej]] u nastajanju.