Elejska škola: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Category:Stara Grčka
m Bot: "sa" -> "s" na odgovarajućim mjestima
Redak 6:
Ova škola je dobila ime po Eleji, grčkom gradu u južnoj Italiji, rodnom gradu svojih najvažnijih članova, Parmenida i Zenona. Njeno osnivanje se često pripisuje Ksenonu, ali, iako ima puno njegovih mišljenja koja su bila dio kasnije Elejske doktrine, najvjerovatnije je točno da je [[Parmenid]] bio osnivač ove škole.
 
[[Ksenofan]] je počeo kritizirati ranu grčku [[mitologija|mitologiju]] sredinom 6.st. p.n.e, uključujući i kritiku čitavog antropomorfističkog sistema koji je bio sadržan u poemama [[Homer|Homera]] i Hesioda. To slobodnjačko mišljenje je sigurno utjecalo i na Parmenida. Kasnije će se škola raspasti ili zato što je bila u suprotnosti sas tadašnjim mišljenjem Eleje, grešaka u vodstvu ili zbog unutarnjih svađa oko akademskih pitanja- uključujući i ono o kretanju. Djelo ove škole je apsorbirano u platonskoj [[metafizika|metafizici]].
 
 
Redak 13:
Elejci su odbacili epistemologijski značaj iskustva, a prihvatili su matematičke standarde jasnosti i neizbježnosti kao kriterije istine. Od članova, [[Parmenid]] i [[Melisus]] su gradili argumente na nesumljivim premisama. [[Zenon]], u suprotnosti, je koristio [[reductio ad absurdum]], da bi pobio argumente drugih, pokazujući da njihove premise vode u kontradikciju.
 
Glavne doktrine elejaca su se razvile u suprotnosti sas učenjima tadašnjih filozofa fizičara, koji su objašnjavali postojenje pomoću izvorne materije, koristeči teorije [[Heraklit|Heraklita]], koje su govorile da je svo postojanje uvjetovano neprestanim promjenama. Elejci su govorili da pravo objašnjenje leži u tome da su sve stvari dio univerzalne povezanosti. Po njihovoj doktrini, čula ne mogu osjetiti ovu povezanost; samo pomoću mišljenja možemo spoznati da je osnovna istina: "Sve je Jedno". Dalje govore da ne može biti postanka, jer nešto ne može postati iz ničega; nešto ne može nastati iz nečega što mu nije slično (sve je postojalo oduvijek).
 
Ostali predsokratovci i [[Aristotel]] nisu prihvatali mišljenja elejaca. Međutim, njihov uticaj je veliki- [[Gorgija]], [[Sofisti|sofist]], je govorio u stilu elejaca u svom djelu "O prirodi ili Što nije", [[Platon]] ih je naveo u ''Parmenidu'', ''Sofistima'' i ''Politici''. Mnogi kasniji filozofi su posudili njihove metode.