Đuro Pilar: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Damirux (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
m Bot: "sa" -> "s" na odgovarajućim mjestima
Redak 5:
Rodio se 22. travnja 1846. godine u Slavonskom Brodu, u vrijeme kada je diljem Europe vjera u vrijednost i potrebu proučavanja prirodnih znanosti počela polako utirati čovječanstvu novi put. Đuro Pilar je pučku školu završio u rodnom gradu, a gimnaziju u [[Osijek]]]u i Zagrebu, da bi s 20 godina bio mladi erudit sa znanjem [[njemački|njemačkog]], [[francuski|francuskog]], [[engleski|engleskog]], [[talijanski|talijanskog]], [[ruski|ruskog]] i [[češki|češkog]] jezika. Ujesen 1866. godine nalazimo ga u [[Bruxelles]]u na sveučilištu gdje ubrzano studira [[filozofija|filozofiju]], da bi dvije godine kasnije, u dobi od 22 godine, doktorirao, uz obvezu da još cijele školske godine 1868/69. nastavi rad u fizikalnom i kemijskom laboratoriju. Dana [[28. lipnja]] [[1869]]. godine polučuje docenturu i proglašen je "članom sveučilišta". Iste godine tiskana je u Bruxellesu njegova radnja o revoluciji zemaljske kore, a dokaz njezine vrijednosti i zanimljivosti je prijevod tiskan u [[Washington, DC|Washingtonu]] 1877. godine. Iako je radnja iz predmeta opće geologije i njome je već zacrtan put budućega hrvatskog znamenitog geologa, nije zanemariva činjenica da već tada nalazimo kod Pilara ne samo zavidno astronomsko znanje, već i očitu sklonost prema astronomiji. Kako o ovoj knjizi piše [[Mijo Kišpatić|Kišpatić]], Pilar je predočio faze u razvoju Zemlje u skladu s tada poznatim astronomskim činjenicama. Počinje s atrakcijom, govori o [[plin]]ovitom stanju [[nebesko tijelo|nebeskih tjelesa]] i izvodi razvoj tih nebeskih tjelesa i njihovih trabanata (pratilac, [[satelit]]) te razmatra razvoj [[Sunčev sustav|Sunčevog sustava]] i same Zemlje.
 
Pilar je iz Bruxellesa otišao u [[Pariz]], u kojem je boravio devet mjeseci školske godine 1869/70. i stekao znanja iz [[minerologija|minerologije]], radio u kemijskom laboratoriju i pohađao paleontološka i geološka predavanja. O Uskrsu godine 1870. otišao je sas članovima pariškoga geološkog društva u sjevernu [[Francuska|Francusku]] i sudjelovao pri geološkom istraživanju sjeveroistočnog dijela Francuske do [[Namur]]a u [[Belgija|Belgiji]].
 
Za vrijeme njegova školovanja, u Zagrebu se dosta radilo na razvijanju [[prirodne znanosti|prirodnih znanosti]]. Tako godine 1866. Narodni muzej postaje Zemaljskim zavodom. Godine 1867. [[Spiridion Brusina]] preuzima kao pristav upravu prirodoslovnoga dijela Narodnoga zemaljskog muzeja u Zagrebu. Zagrebački prijatelji nagovorili su Đuru Pilara, mladog i sposobnog znanstvenika da se poglavito posveti geologiji kako bi mogao pomoći razvoju moderne hrvatske geologije. On je ovaj zadatak prihvatio i cijeli život posvetio tom cilju. Vratio se u Zagreb, u dobi od 24 godine i 29. srpnja [[1870]]. imenovan je upraviteljem [[Mineral]]oško - geološkog odjela '''Narodnog muzeja u Zagrebu''', a [[1875]]. i profesorom za mineralogiju i geologiju na Zagrebačkom sveučilištu.