Auguste Comte: razlika između inačica

Auguste Comte je osnivač [[pozitivizam|pozitivizma]], [[filozofija|filozofskog]] pravca koji odbacuje svaku [[metafizika|metafiziku]] i uzima iskustvo kao jedini izvor pozitivne spoznaje. Umjesto da se gubi u [[idealizam|idealističkim]] spekulacijamam, ljudska misao treba da prijeđe iz [[teologija|teološke]] i metafizičke faze u filozofsku, tj. pozitivnu, da se posveti proučavanju pozitivno utvrdljivih [[činjenica]], tj. same stvarnosti. Sve [[znanost]]i, od [[matematika|matematike]] kao najapstraktnije preko [[astronomija|astronomije]], [[fizika|fizike]], [[kemija|kemije]], [[biologija|biologije]], konvergiraju prema nauci o ljudskim društvenim odnosima, tj. prema [[sociologija|sociologiji]]. Socijalna fizika dijeli se na [[socijalna statika|socijalnu statiku]] i [[socijalna dinamika|socijalnu dinamiku]]. Statika proučava pojedince, obitelj i društvo, čvrste uvjete egzistencije društva, uvjete ravnoteže društvenog organizma, a dinamika zakone njegova napretka kojemu su pokretač ideje. Praktični cilj sociologije mora biti organizacija društva na principu pozitivne znanosti. Comte je prvi mislilac koji je zakone o razvoju ljudskog društva povezao u jedinstven sustav i tako zadao temelje [[buržoazijska sociologija|buržoazijskoj sociologiji]]. On napredak društva shvaća kao kvalitativni razvoj u okviru postojećeg reda, kao evoluciju koja ne zna ni za kakve bitne preobražaje ni revolucionarne skokove u novo kvalitativno stanje. Pojave u društvu kao i njegovi međusobni odnosi, ispituju se prema njihovoj vanjskoj "koegzistenciji i sukcesiji" empirijskim utvrđivanjem i uspoređivanjem. No on ne istražuje uzorke koje te promjene rađaju, osnovne pokretačke snage društva nego samo raščlanjuje okolnosti pod kojima su te pojave nastale, i onda ih povezuje po redu i sličnosti. Političke i ekonomske promjene po njemu nemaju utjecaja na društveni proces osim ako s njima nije povezana i [[moral]]na preobrazba [[individuum]]a. Zato je zadaća pozitivističke politike da moralno preporodi društvo, da [[egoizam]] zamjeni [[altruizam|altruizmom]]. To znači da izmiri antagonizam klasa, u prvom redu radničke klase, takozvanim pozitivnim odgojem. Filozofi pozitivisti trebali bi imati vodeću ulogu u duhovnom životu. Smisao Comteovog pozitivizma u svojim krajnjim društvenim konsekvencama je izgradnja i čuvanje [[kapitalizam|kapitalističkog]] poretka.

Svoje teorijske stavove socijalne filozofije A. Comte je iznio u svom kapitalnom djelu ''Kurs pozitivne filozofije''. Riječ je o djelu u kojem A. Comte raspravlja o klasifikaciji znanosti, o značenju i vrijednosti sociologije kao znanosti, o razdiobi sociologije na socijalnu statiku i socijalnu dinamiku, o zakonu o tri stadija ljudskog društva. Uz ovo kapitalno djelo, vrijednost ima Sustav pozitivne politike kojim je Comte kanio uz teorijska razmatranja razložiti i praktički promovirati ideju jedne idealne zajednice.

Comte je dosta držao do mehanicističkog poimanja u svojoj društvenoj teoriji, često koristeći terminologijske pojmove socijalna fizika, socijalna statika i socijalna dinamika. (Comte je na tragu S. Simon, fiziku smatrao znanošću o prirodi, koja je ili organska ili anorganska. Organska fizika se dijeli na fiziologiju ( koja proučava individualna živa bića, po čemu je gotovo identična biologiji),i socijalnu fiziku (koja proučava društvo). Time se A. Comte potpuno približio organicističkoj teorijskoj opciji (organskoj fizici). U skladu s iznijetim, za Comtea postoje individualni organizmi (životinjske i biljne vrste), dok je društvo kolektivni organizam.

Comte za sociologiju drži kako je ona znanost o društvenom poretku i društvenom razvoju (redu i progresu). Na tragu ovako definirane sociološke znanosti, Comte je sociologiju podijelio na socijalnu statiku i socijalnu dinamiku. Ova razdioba dolazi iz Comteove tvrdnje kako sve znanosti imaju statiku i dinamiku, pa je logično da se ova principijelna razdioba treba primijeniti na sociologiju.

Sociologija je za Comtea i nešto konkretnije. Ona je znanost o društvenim pojavama, koje sa organicističkih pozicija drži sličnima s prirodnim pojavama, iz čega se zaključuje kako postoji bliskost sociologije i biologije. Dok biologija proučava organizaciju živih bića, sociologija pak proučava ona društvena pitanja koja se tiču reda i progresa. Pitanja reda i progresa jesu središnja pitanja Comteovog sociološkog sustava koji se u konačnici oblikuju kao socijalna statika i socijalna dinamika. Socijalna statika je za Comtea ''…opća teorija spontanog (prirodnog) reda u ljudskom društvu'', dok za socijalnu dinamiku drži da je ona ''…opća teorija prirodnog napretka.''

Činjenica je, Comte je predodredio da njegova socijalna statika za svoj predmet uzme anatomiju društva, kako bi na pozitivan način (racionalan) proučavala društvenu strukturu. Otud socijalna statika je znanost o redu u društvu, znanost koja teži otkrivanju zakona postojanja i održavanja toga reda. Njoj nasuprot, socijalna dinamika, je znanost o društvenom progresu koja hoće otkriti zakone reda (i redoslijeda) u društvu. (J. Goričar: Pregled soc.teorija, str.62.)

Socijalna statika proučava one sastojke koje nalazimo u svakom društvu, od kojih je društvo sačinjeno i koje mu daju osobit karakter društvene bićevnosti . Socijalna dinamika pak analizira različitost, različite aspekte i implikacije društvenog progresa. Točnije, otkrivati zakone društvenog razvoja. Comte ovaj zakon društvenog progresa ustanovljuje u svoja poznata tri teorijska stadija (stupnja), za koje Comte drži kako treba primijeniti i tri različite metode razmišljanja. To su:

U teološkom stadiju, ljudski duh je usmjeren u svome razmišljanju ka apsolutnom znanju, koja proizlaze iz djelovanja natprirodnih sila. Za metafizički stadij umjesto natprirodnih sila dolaze apstraktne sile, svojstvene različitim pojavama u svijetu i koje su razlogom nastanka pojavnog i nama spoznatljivog. Tek u pozitivnom stadiju, ljudski um ne mogavši spozna u prethodna dva stadija apsolutne spoznaje, promiče pozitivističku metodu, sadržanu u promatranju uzroka pojavnog i njegovu objašnjenju. Pozitivno društveno stanje za Comtea je konačno, ono je stoga završeno.

Slično kao kod atomista, Comte istina neće za osnovnu društvenu jedinicu uzeti pojedinca, već porodicu, obitelj, određujući joj povijesnu ulogu u nastajanju države. Comte će reći ''…društvo se ne može rastaviti na pojedince, kao što se ni geometrijska površina ne može razložiti na prave, niti prava na točke. Najelementarnija zajednica, tj. porodica… čini stvarnu jedinicu društva. Iz nje se razvijaju složenije grupe, kao klase i države.'' (J. Goričar, isto, str 65.)

Comte daje veliku nadmoć društvenom organizmu spram organizma pojedinačnog čovjeka, čime je i raspodjela društvenih funkcija i koordinacija organa u društvu naglašenija, a što je i krajnji cilj društvene evolucije. Naime, iz podjele društvenih funkcija i koordinacije funkcija, Comte pokreće pitanje društvene podjele rada koja daje veliku prednost (i vrijednost) društvenom organizmu ispred individualnog. Kao konačni cilj društvene evolucije, Comteu treba savršena podjela i koordinacija funkcija. Iz društvene podjele rada (podjele i koordinacije društvenih funkcija), Comte nas uvodi u politiku. On drži kako velika specijaliziranost razvija izuzetne sposobnosti i visoki stupanj interesa, na relativno malim područjima, što kod ljudi može izazvati gubitak društvenosti (osjećaj smisla za društvo), ali i za međusobne odnose pojedinaca. Ovo stanje bi vodilo ka propasti društva. No, da se tkavo što ne dogodi, Comte drži za potrebno ustrojiti političku vlast, državu, a čija bi prva i najvažnija funkcija bila koordinacija ljudskih aktivnosti i sprečavanju prekomjernih specijalizacija, a dopuštanju onih specijalizacija koje bi bile u interesu društvene zajednice. (J. Goričar, isto, str.66-67.)

Comteu oblici [[država|države]] i političke vladavine nisu predmet interesa. Na tragu [[Aristotel]]a ustvrdit će kako postoje tek dva osnovna oblika državne vlast: teokracija (oblik državnog upravljanja, temeljen na stajalištu kako je smisao cjelokupnog ljudskog rada i postojanja priprema ''nebeskog carstva'' pod neposrednim nadzorom Crkve) i sociokratija (vladavina društva). I dok je teokracija vladavina crkvenih struktura koji svjetovnu vlast podređuju duhovnoj vlasti, sociokratija je poredak pozitivističkog stadija, u kojoj su svjetovna i duhovan vlast razdvojene, a organizacija društva bi bila utemeljena na principima Comteove sociologije.

O utemeljitelju sociologije kao znanosti o društvu možemo rezimirati slijedeće:

[[uk:Конт Оґюст Конт]]