Wikipedija

Rimski ugovori (1941.): razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
preuzeto s http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Rimski_ugovori_(1941.)&action=history (autor: Suradnik:Sentic nm
Redak 1:
[[Datoteka:Croatia 41 45 en.gif|mini|200px|desno|Politička karta [[NDH]]]]
Rimski ugovor je bio dogovor o razgraničenju između [[NDH]] i [[Italija|Italije]]. Potpis ugovora izvršen je 18. svibnja 1941. u 12.30 sati u Palazzo Venezia u [[Rim]]u. Potpisivanju ugovora prisustvovali su predsjednici vlada dviju država, talijanski ministar vanjskih poslova, grof Galeazzo [[Ciano]], te svi ministri NDH. Ugovorom su priznati kao sastavni djelovi Kraljevine Italije sljedeći teritoriji:▼
 
▲Rimski ugovorugovori jesu bionaziv za dogovor opostignut razgraničenju19. svibnja 1941. u 12:30 između [[NDH]] i [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]]. Potpis ugovora izvršen je 18. svibnja 1941. u 12.30 sati u Palazzo Venezia u [[Rim]]u. Potpisivanju ugovora prisustvovali su predsjednici vlada dviju država, talijanski ministar vanjskih poslova, grof Galeazzo [[Ciano]], te svi ministri NDH. UgovoromIako suje priznatiimao kaoviše sastavnistavaka, djeloviu Kraljevinepovijesti Italijeje sljedećinajviše teritoriji:ostao upamćen dio vezan za razgraničenje dviju spomenutih država.
*Kotari [[Čabar]], [[Kastav]] i [[Sušak]], a od kotara [[Delnice]] jedan dio po crti,koja polazeći s kote 710 i idući grebenom Starčeva Vrha, Velikog Tomca, Oštraca i Rogozna Brološkog dolazi do upravne granice kotara Sušak na vrhu Jelenčić (kota1106). Granica zatim silazi na more kod [[Bakarac|Bakarca]] visovima brda Gorica i Meč, ostavljajući hrvatskim teritorijem općine [[Hreljin]], Dol-Bakarac i [[Kraljevica]] s odnosnom lukom;
 
== Sadržaj ugovora==
* Kvarnerski otoci [[Krk]] i [[Rab]], te otočić [[Sveti Marko (Kvarner)|Sv. Marko]];
* Čitavo područje [[Dalmacija|Dalmacije]] južno od otoka [[Pag|Paga]] i rijeke [[Zrmanja|Zrmanje]] te zapadno od rijeke [[Krka|Krke]] ( zadarsko zaleđe ), što je uključivalo i sve zadarske otoke, zatim gradovi [[Šibenik]], [[Trogir]] i [[Split]] s neposrednim zaleđem, isključivši otoke [[Brač]] i [[Hvar]];
* Nadalje otoci [[Čiovo]], [[Drvenik Veli]] i [[Drvenik Mali|Mali]], [[Korčula]], [[Mljet]], [[Šolta]] i [[Vis]] te manji otočići [[Biševo]], [[Jabuka (otok)|Jabuka]] i [[Svetac (otok)|Svetac]];
* Dio [[Konavle|Konavala]] južno od Ćilipa radi strateške zaštite [[Boka Kotorska|Boke Kotorske]].
 
Prva stavka koja je zapravo manje-više nevažna, zato jer nikad nije bila provedena [[de facto]], a zahtijevali su je Talijani, je postavljanje talijanskog princa Aimonea Roberta Margherita Maria Giuseppea di Torino za hrvatskog kralja pod imenom [[Tomislav II.]]. Druga stavka koju je hrvatska delegacija zajedno s [[Ante Pavelić|Poglavnikom]] uspjela odbiti je stvaranje zajedničke vojske Kraljevine Italije i NDH. Treću stavku hrvatska je delegacija jedva uspjela umanjiti. Jedan od hrvatskih časnika iz delegacije piše kako Talijani traže granicu Italije i NDH u pravcu [[Karlovac]]-[[Mostar]], i kako bi same granice Hrvatske bile daleko od [[Dalmacija|Dalmacije]], koju naziva jezgrom hrvatske države.
Posebna konvencija se trebala zaključiti u vezi s upravnim uređenjem grada [[Split]]a, predgrađa [[Kaštela]] i otoka Korčule. NDH je zahtijevala autonomiju za ta područja, što Italija nije bila spremna ni voljna ispoštovati.
Teritorijalni ustupci su umanjeni na predavanje većeg dijela Dalmacije s nekim većim gradovima, dok NDH dobiva izlaz na more u bivšim kotarevima : Novi, Senj, Crikvenica, te općinama Karlobag i Kraljevica (u podvelebitskom primorju) i na području od Omiša do Dubrovnika. U sklopu NDH ostali su i otoci Brač, Hvar, Pag, Šipan, Šćedro, Maon, Lokrum, Lopud, Koločep. Posebna konvencija se trebala zaključiti u vezi s upravnim uređenjem grada [[Split]]a, predgrađa [[Kaštela]] i otoka Korčule. NDH je zahtijevala autonomiju za ta područja, što Italija nije bila spremna ni voljna ispoštovati.
Hrvatskoj je također zabranjena izgradnja bilo kakve ratne mornarice.
 
[[1943.]], kapitulacijom Italije, Nijemci poklanjaju natrag Nezavisnoj Državi Hrvatskoj većinu teritorija koji su potpali pod talijansku vlast Rimskim ugovorima, no povjerenje u [[NDH]], barem u tim krajevima, bilo je nepovratno izgubljeno.
Članak 2 glasi: "''Povjerenstvo kojeg će polovica sačinjavati izaslanici Talijanske Vlade, a polovicu izaslanici Hrvatske Vlade, pristupit će u najkraćem roku određenju granica na terenu između Kraljevine Italije uključivši pokrajinu Ljubljanu i Kraljevine Hrvatske. Konačno određenje granica bit će obavljeno u duhu pravičnosti...''"
U isto vrijeme donesene su i odluke [[ZAVNOH|ZAVNOH-a]] o priključenju Istre, Zadra i drugih spomenutih okupiranih dijelova Hrvatskoj.
 
== Povijesne okolnosti==
 
Bitno je napomenuti da je NDH u to vrijeme bila tek u nastajanju, bez formiranih oružanih snaga i da je sam Pavelić bio "dužan" Mussoliniju i Italiji zbog talijanskog pokroviteljstva dok je Ustaški pokret bio u ilegali i treniran u kampovima u Italiji.
 
== Posljedice==
 
Posljedice ugovora su bile katastrofalne; nestajanje početnog oduševljenja novonastalom hrvatskom državom i gnjev na novu hrvatsku vlast u cijeloj NDH, te doveli i do javnih prosvjeda, uspkros redarstvenom satu i vojnoj okupaciji. Ugovori su također pridonijeli i jačanju [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|komunističkog pokreta]] u Dalmaciji (prema nekim informacijama, krajevi naseljeni Hrvatima, a pod talijanskom vlašću, za vrijeme [[Drugi svjetski rat|2. svj. rata]] su dali do 100.000 boraca).
 
== Kontroverze ==
 
Nakon rata, najveći argument komunističkih vlasti za diskreditiranje NDH i Ustaškog pokreta je bila tzv. "prodaja teritorija". Tu je bitno napomenuti da je većina "prodanog teritorija" bilo pod talijanskom vlašću od prije zbog [[Londonski sporazum 1915.|Londonskog sporazuma]], a to su : Istra, grad Zadar, dio sjevernojadranskih otoka, te otoci Lastovo i Palagruža.
 
== Izvori ==
*NDH i Italija (Nada Kisić Kolanović)
*Hrvatska povjesnica (Hrvoje Hitrec)
*TV kalendar (HRT)
 
Rimski ugovor je u Hrvatskoj izazvao veliko nezadovoljstvo u svim slojevima stanovništva, odbio od ustaške vlasti velik broj Hrvata i to ne samo na područjima prepuštenim Italiji. Bilo je i javnih prosvjeda, uprkos redarstvenom satu i vojnoj okupaciji. Prestao je vrijediti kapitulacijom Italije u rujnu 1943. godine, kada je područja navedena u ugovoru NDH formalno uključila u svoj sastav. U isto vrijeme donesene su i odluke ZAVNOH-a o priključenju Istre, Zadra i drugih okupiranih dijelova Hrvatske matici domovini.
 
[[Kategorija:NDH]]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Rimski_ugovori_(1941.)"