Inačica od 6. siječnja 2009. u 20:43 uredi BodhisattvaBot (razgovor \| doprinosi) 88.144 edits m Bot: standardizacija ← Starija izmjena		Inačica od 19. travnja 2009. u 13:24 uredi ukloni ovu izmjenu Argo Navis (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Birokrati, IP blok iznimke, Ophoditelji, Administratori 228.773 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: {{Baranjski leksikon}} [[Datoteka:Jovan-Lazic.jpg\|desno\|mini\|Jovan Lazić]] '''Jovan Lazić''' ([[Vilanj]] (~~SCG~~Srbija), [[27. lipnja]] [[1919]]. - [[Novi Sad]] ~~([[SCG]])~~, [[4. rujna]] [[1943]].), [[narodni heroj]]. Otac mu je [[optanti\|optirao]] 1930. godine, kupivši dvorac i 100 jutara zemlje u [[Majške Međe\|Majškim Međama]]. Prva dva razreda osnovne škole završio je u Vilanju, a ostala dva u [[Titel\|Titelu]] kod očeve sestre. Nižu gimnaziju pohađao je u [[Sremski Karlovci\|Sremskim Karlovcima]], a višu u [[Osijek~~\|Osijeku~~]]u i [[Beograd~~\|Beogradu~~]]u. U jesen 1939. upisao se na Tehnički fakultet u Beogradu i stupio u redove revolucionarne studentske omladine i postao njen aktivni član. Sljedeće (1940) godine postao je i član [[KPJ]]. Učestvovao je u ožujskim demonstracijama 1941. godine protiv pristupanja [[Kraljevina Jugoslavija\|Jugoslavije]] [[Trojni pakt\|Trojnom paktu]] i bio uhićen. Poslije puštanja iz zatvora (uz pomoć jakih veza ugledne očeve obitelji) vratio se u [[Baranja\|Baranju]] i preuzeo zadatke na okupljanju napredne omladine i patriotski opredijeljenih stanovnika Baranje. Nekoliko mjeseci održavao je stalne veze sa [[Sara Bertić\|Sarom Bertić]], a nakon njene tragične smrti, u drugoj polovici 1941. godine, radio je na osnivanju mreže punktova aktivista na relaciji [[Darda]] - [[Beli Manastir]] - [[Kneževo]]. Veliku podršku imao je među sindikalno povezanim baranjskim radnicima. Idejni je pokretač [[NOP]]-a u južnom dijelu Baranje. Uspostavio je partijske veze s [[Bačka\|Bačkom]], ali i liniju [[Sombor]] - [[Budimpešta]], u kojoj se upisao na fakultet i kojoj je povremeno ilegalno živio. Grupa iz [[Kneževa\|Kneževa]] uspostavila je 1942. godine veze i s antifašistima iz [[Pečuh\|Pečuja]]. Mađarske okupacijske vlasti pratile su tako masovne aktivnosti Baranjaca i pripremale se za masovna uhićenja aktivista, koja su i započela u prosincu 1942. godine. Uhićeno je preko 90 ljudi i odvedeno u istražni zatvor u [[Mađarboja\|Mađarboju]]. Lazić je tada bio izvan Baranje, ali je u ožujku 1943. u odsutnosti osuđen na smrt, dok su ostali aktivisti dobili duže zatvorske kazne. Za njim je raspisana tjeralica i ucjena od 100.000 [[penge\|pengi]]. Zato se prebacio u Bačku, gdje je - kao član Sreskog komiteta KPJ u [[Stari Bečej\|Starom Bečeju]], u potpunoj ilegali - radio na podizanju ustanka sve do velikog pretresa, kad je ranjen i uhvaćen. Odveden je u novosadski zatvor "Armija", gdje je strahovito mučen i ubijen. Redak 7: Jovanu Laziću je "Ministarstvo odbrane Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije" izdalo 29. XI. 1950. godine "Spomenicu za večnu uspomenu i slavu palih boraca narodnooslobodilačkog rata", koju je potpisao (i) [[Josip Broz Tito]]. Iako se Jovana Lazića smatralo narodnim herojem, njemu nije dodijeljen [[Orden narodnog heroja]] pa nije uvrštena u knjigu ''"Narodni heroji Jugoslavije"'' (I-II, Beograd, 1975). Poslije II. svjetskog rata njegovim su imenom nazvane ulice u [[Beli Manastir\|Belom Manastiru]] (danas Ulica kralja Petra Krešimira IV), [[Bilje\|Bilju]] (danas Ulica Eugena Savojskog), [[Branjin Vrh\|Branjinom Vrhu]] (danas Ulica Eugena Kvaternika) i [[Majške Međe\|Majškim Međama]] (naziv nije promijenjen), osnovna škola u Belom Manastiru (danas Osnovna škola Beli Manastir), granična karaula kod [[Baranjsko Petrovo Selo\|Baranjskog Petrovog Sela]], kino u Belom Manastiru, nogometni klub iz [[Bolman~~\|Bolmana~~]]a, [[SKUD Jovan Lazić\|kulturno-umjetničko društvo]] iz Belog Manastira (koje se i danas tako zove)... Jovan Lazić je bio sahranjen u dvorištu roditeljske kuće u Majškim Međama, na kojoj mu je 22. XII. 1979. bila postavljena i spomen-ploča, dok se njegova bista, uz biste [[Sara Bertić\|Sare Bertić]] i [[Erne Kiš\|Ernea Kiša]], nalazila na Trgu slobode u Belom Manastiru (poslije mirne reintegracije preseljena na belomanastirsko Partizansko groblje). Nakon što su Lazićevi rođaci prodali roditeljsku kuću, njegov je grob prenesen na majškomeđansko groblje. Godine 1989. izdao je [[Nikola Živković]] u Belom Manastiru knjigu o životu Jovana Lazića "[[Ljubav za heroja]]", koja se u baranjskim školama čitala kao lektira. ''(nž-jn)'' ---- '''Izvori''': * mr. [[Drago Njegovan]]: ''"Znameniti Srbi iz Baranje (od početka XVI. do sredine XX. veka)"'', u ''"Međunarodni naučni skup Srbi u istočnoj Hrvatskoj"'', Osijek, 2003, str. 129-140. * [[Nikola Živković]]: ''"[[Ljubav za heroja]]"'', Beli Manastir, 1989. ~~[[Kategorija~~{{GLAVNIRASPORED:~~Baranjski leksikon\|~~Lazić, Jovan]]}} [[Kategorija:~~Narodni~~Baranjski ~~heroji Jugoslavije\|Lazić, Jovan~~leksikon]] [[Kategorija:Narodni heroji Jugoslavije]] [[sh:Jovan Lazić]]

Jovan Lazić: razlika između inačica