Wikipedija

Ministarsko vijeće Crne Gore: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
m Jezična i stilska dorada
Redak 1:
'''Ministarsko vijeće Crne Gore''' (''izvorno:'' '''Ministarski savjet Crne Gore''') imalo je ulogu vlade, izvršnog organa [[Kraljevina Crna Gora|Kraljevine Crne Gore]].
{{pravopis}}
{{prijevod}}
'''Ministarsko vijeće Crne Gore''' (izvorno: ''Ministarski savjet Crne Gore'') imalo je ulogu vlade, kao izvršni organ neovisne crnogorske države, ustrojen [[1879.]] u prijestolnom [[Cetinje|Cetinj]]u. Prestao je stvrno biti djelotvoran koncem [[1921.]] u [[Rim|Rim]]u kamo se (nakon što je [[Srbija]] anektirala [[Kraljevina Crna Gora|Kraljevinu Crnu Gor]]u), crnogorsko Ministarsko vijeće nalazio u egzilu.▼
 
▲'''Ministarsko vijeće Crne Gore''' (izvorno: ''Ministarski savjet Crne Gore'') imalo je ulogu vlade, kao izvršni organ neovisne crnogorske države, ustrojenustrojeno [[1879.]] u prijestolnom [[Cetinje|Cetinj]]u.a Prestaoprestao je stvrno biti djelotvorandjelatno koncem [[1921.]] u [[Rim|Rim]]u kamo se (nakon što je [[Kraljevina Srbija]] anektirala [[Kraljevina Crna Gora|Kraljevinu Crnu Gor]]uGoru), crnogorsko Ministarsko vijeće nalazio u egzilu.
Do [[1916.]] je ukupno bilo osam predsjednika Ministarskog vijeća, odnosno, osam premijera. Za to je vrijeme oformljeno ukupno 14 kabineta. Ministarski savjet poglavito se sastojao od šest resora: Ministarstvo vojno, Ministarstvo inozemnih poslova, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo prosvjete i crkvenih djela, Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo financija i graditeljstva.▼
 
Do [[1916.]] je ukupno bilo osam predsjednika ''Ministarskog vijeća'', odnosno, osam premijera. Za to je vrijeme oformljeno ukupno 14 kabineta.
Na čelu je prvih vlada bio od [[1879.]] do [[1905.]] u kontinuitetu vojvoda [[Božo Petrović]]. Nakon prvog crnogorskoga Ustava 1905. premijer je bio Lazar Mijušković. Potom su premijeri bili Marko Radulović (1906.-1907.), [[Andrija Radović]] (1907.), dr. Lazar Tomanović u pet mandata (1907-1909. i 1909.-1911.), general Mitar Martinović (1912.-1913.), general [[Janko Vukotić]] u dva mandata (1913.-1914., 1915.). Na čelu posljednje vlade u zemlji je 1915.-1916. bio opet Lazar Mijušković.
 
==Ministarstva==
Početkom [[1916.]] Kralj [[Nikola I. Petrović]] je, nakon crnogorskoga vojnog kraha u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom rat]]u , s dvorom napustio zemlju, otišao u egzil za Francusku a s njim je pošao dio Mijuškovićevog Ministarskog savjeta, jer su u Crnoj Gori ostala trojica ministara.▼
▲Do''Ministarsko [[1916.]] je ukupno bilo osam predsjednika Ministarskog vijeća, odnosno, osam premijera. Za to je vrijeme oformljeno ukupno 14 kabineta. Ministarski savjetvijeće'' poglavito se sastojao od šest resora: ''Ministarstvo obrane'' (izvorno: ''Ministarstvo vojno''), ''Ministarstvo inozemnih poslova, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo prosvjete i crkvenih djelaposlova, Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo financija i graditeljstva''.
 
==Premijeri 1879.-1916.godine==
Prvu je vladu u egzilu oformio [[Andrija Radović]] (1916.-1917.). Nakon njegovog rezigniranja i stavljanja na raspolaganje interesima Srbije, kralj je novi mandat povjerio Milu Matanoviću ([[1917]].) a potom Evgeniju Popoviću, bivšem crnogorskom konzulu u Rimu.
* [[1879.]]-[[1905.]] premijer je [[vojvoda]] ''Božo Petrović'';
 
* [[1905.]] premijer je bio ''dr. Lazar Mijušković'';
U prosincu [[1918.]] je Popović dao ostavku a početkom 1919. za novog premijera je imenovan [[Jovan Plamenac]], glavni organizator Božićne pobune, raniji predsjednik [[Crnogorska narodna skupština|Crnogorske narodne skupštin]]e. Sjedište je vlade u međuvremenu iz Francuske premješteno u [[Rim]].
 
* [[1906.]]-[[1907.]]) premijer je [[Andrija Radović]];
Premijer je Plamenac u narednih dvije godine poveo snažnu diplomatsku akciju (tijekom [[Versajska konferencija|Versajske konferencije]] ) u pokušaju da poništi nasilni razur crnogorske državne neovisnosti. Diljem [[Europa|Europe]], zatim u [[SAD]] i [[Argentina|Argentin]]i , osnovani su komiteti od stranih uglednika koji su vodili vrlo živu promidžbu za crnogorsku stvar.▼
* [[1907.]]-[[1911.]] premijer je dr. [[Lazar Tomanović]](ukupno premijer u pet mandata ([[1907.]]-[[1909.]] i [[1909.]]-[[1911.]]);
 
* [[1912.]]-[[1913.]] premijer je [[general]] ''Mitar Martinović'';
Paralelno s tim nastojanjima, organizirao je Plamenac logistiku za Crnogorsku kraljevsku vojsku u vojarnama na talijanskom teritoriju (Kave, Gaeta, Formia) odakle su postrojbe u tajnosti upućivane radi oružanih borbi protivu srpske vojske u Crnoj Gori.
 
* [[1913.]]-[[1915.]] premijer je [[general]] ''Janko Vukotić'' (u dva mandata);
Kada je, u ožujku [[1921.]] umro Kralj Nikola, na vladarskome prijestolu ga je naslijedila Kraljica [[Milena Petrović]] , njegova supruga. Plamenac je dao ostavku 20. lipnja 1921. a Kraljica Milena je ukazom 28. lipnja iste godine za premijera postavila generala [[Milutin Vučinić|Milutina Vučinića]].▼
 
* [[1915.]]-[[1916.]] premijer je dr Lazar Mijušković.
Tijekom mandata generala Vučinića, koncem 1921. godine, povučena su i posljednja diplomatska veleposlanstva s crnogorskoga Dvora i/ili su pristigle note iz onih preostalih zemalja koje dotad još uvijek nisu priznavale [[Kraljevina SHS|Kraljevinu SHS]] da su to u međuvremeno učinile. Tako je Ministarski savjet Kraljevine Crne Gore izgubio svaki međonarodno-pravni legitimitet.▼
 
==Egzil==
General Vučinić je umro u kolovozu [[1922.]] a Plamenac se 16. rujna iste godine proglasio premijerom odbivši da prizna Kraljicu Milenu za legitimnoga namjesnika - vladara. No, Kraljica je Milena 23. rujna 1922. za premijera postavila generala Anta Gvozdenovića. ▼
▲Početkom [[1916.]] Kraljkralj [[Nikola I. Petrović]] je, nakon crnogorskoga vojnogvojne krahakapitulacije u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom rat]]u , snapušta dvorom napustiodomovinu zemlju, otišaoi odlazi u egzil, za Francusku. aS sNikolom njimI. je pošaootputovao dio ''Mijuškovićevog Ministarskog savjeta, jer suvijeća''( u Crnoj Goridomovini ostala trojica ministara).
 
==Premijeri 1916.-1921.godine==
Tako su u egzilu nastale dvije crnogorske vlade. No, njih nitko u svijetu nije priznavao.
 
* [[1916.]]-[[1917.]] premijer je [[Andrija Radović]] (rezignirao i stavio se u službu interesima ''Kraljevine Srbije'');
==Vanjske veze==▼
 
* [[1917.]] premijer je ''Milo Matanović''
[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/cg_u_egzilu.htm Crna Gora u egzilu]▼
 
* [[1917.]]-[[1918.]] premijer je ''Evgenije Popović'';
 
* [[1919.]]-[[1921.]] premijer je [[Jovan Plamenac]] (sjedište je ''Mnistarskog vijeća'' iz Francuske je premješteno u Italiju, [[Rim]]).
 
▲Premijer je Plamenac, ujedan narednihod dvijeinspiratora godine[[Božićna pobuna|Božićne pobune]], poveo je snažnu diplomatsku akciju (tijekom [[Versajska konferencija|Versajske konferencije]] ) u pokušaju da poništi nasilni razur crnogorske državne neovisnosti. Diljem [[Europa|Europe]], zatim u [[SAD]] i [[Argentina|Argentin]]i , osnovani su komiteti od stranih uglednika koji su vodili vrlo živu promidžbu za crnogorsku stvar. Paralelno s tim nastojanjima, organizirao je Plamenac logistiku za [[Crnogorska vojska 1919.-1921.|Crnogorsku vojsku]] u vojarnama na talijanskom teritoriju (''Kave, Gaeta, Formia'') odakle su postrojbe u tajnosti upućivane radi oružanih borbi protivu Vojske [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] u Crnoj Gori.
 
▲Kada je, uU ožujku [[1921.]] umro Kraljje ''Nikola, I.'' a na vladarskome prijestolu gau jeegzilu naslijedilanasljeđuje Kraljicaga kraljica [[Milena Petrović]] , njegova supruga. ''Plamenac'' je dao ostavku [[20. lipnja]] [[1921.]] a Kraljica''kraljica Milena'' je ukazom [[28. lipnja]] iste godine za premijera postavila generala [[Milutin Vučinić|Milutina Vučinića]].
 
▲Tijekom mandata ''generala Vučinića'', koncem [[1921.]] godine, povučena su i posljednja diplomatska veleposlanstva s crnogorskoga Dvora i/ili su pristigle note iz onih preostalih zemalja koje dotad još uvijek nisu priznavale [[Kraljevina SHS|Kraljevinu SHS]] da su to u međuvremeno učinile. Tako je Ministarski''Ministarsko savjetvijće Kraljevine Crne Gore'' izgubio svaki međonarodno-pravni legitimitet.
 
▲''General Vučinić'' je umro u kolovozu [[1922.]] a ''Plamenac'' se [[16. rujna]] iste godine proglasio premijerom odbivši da prizna Kraljicu''kraljicu Milenu'' za legitimnoga namjesnika - vladara. No, Kraljica je''kraljica Milena'' [[23. rujna]] [[1922.]] za premijera postavila generala [[Anto Gvozdenović|Anta Gvozdenovića]]. Tako su u egzilu nastale dvije crnogorske vlade. No, njih nitko u svijetu nikada nije priznavao.
 
▲==Vanjske veze==
▲* [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/cg_u_egzilu.htm Crna Gora u egzilu]
 
[[sr:Ministarski savjet Crne Gore]]
 
[[Kategorija:Crna Gora pod vlašću Petrovića (1696.-1918.)]]
[[Kategorija:Crna Gora u prvoj Jugoslaviji]]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Ministarsko_vijeće_Crne_Gore"