Ministarsko vijeće Crne Gore: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 26:
==Premijeri 1916. - 1921.g.==
 
* [[1916.]]-[[1917.]] premijer je [[Andrija Radović]] (rezignirao i stavio se u službu interesima ''Kraljevine Srbije'');
 
* [[1917.]] premijer je ''Milo Matanović''
 
* [[1917.]]-[[1918.]] premijer je ''Evgenije Popović'';
 
* [[1919.]]-[[1921.]] premijer je [[Jovan Plamenac]] (sjedište je ''Mnistarskog vijeća'' iz Francuske je premješteno u Italiju, [[Rim]]).
 
*[[1921.]] premijer [[general]] [[Milutin Vučinić]];
 
Premijer Plamenac, jedan od inspiratora [[Božićna pobuna|Božićne pobune]], poveo je snažnu diplomatsku akciju (tijekom [[Versajska konferencija|Versajske konferencije]]) u pokušaju da poništi nasilni razur crnogorske državne neovisnosti. Diljem [[Europa|Europe]], zatim u [[SAD]] i [[Argentina|Argentin]]i , osnovani su komiteti od stranih uglednika koji su vodili vrlo živu promidžbu za crnogorsku stvar. Paralelno s tim nastojanjima, organizirao je Plamenac logistiku za [[Crnogorska vojska 1919.-1921.|Crnogorsku vojsku]] u vojarnama na talijanskom teritoriju (''Kave, Gaeta, Formia'') odakle su postrojbe u tajnosti upućivane radi oružanih borbi protivu Vojske [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] u Crnoj Gori.
Line 38 ⟶ 40:
U ožujku [[1921.]] umro je ''Nikola I.'' a na vladarskome prijestolu u egzilu nasljeđuje ga kraljica [[Milena Petrović]] , njegova supruga. ''Plamenac'' je dao ostavku [[20. lipnja]] [[1921.]] a ''kraljica Milena'' je ukazom [[28. lipnja]] iste godine za premijera postavila generala [[Milutin Vučinić|Milutina Vučinića]].
 
Tijekom mandata ''generala Vučinića'', koncem [[1921.]] godine, povučena su i posljednja diplomatska veleposlanstva s crnogorskoga ''Dvora'' i/ili su pristigle note iz onih preostalih zemalja koje dotad još uvijek nisu priznavale [[Kraljevina SHS|Kraljevinu SHS]] da su to u međuvremeno učinile. Tako je ''Ministarsko vijće Kraljevine Crne Gore'' izgubio svaki međonarodno-pravni legitimitet.
 
''General Vučinić'' je umro u kolovozu [[1922.]] a ''Plamenac'' se [[16. rujna]] iste godine proglasio premijerom odbivši da prizna ''kraljicu Milenu'' za legitimnoga namjesnika - vladara. No, ''kraljica Milena'' [[23. rujna]] [[1922.]] za premijera postavila generala [[Anto Gvozdenović|Anta Gvozdenovića]]. Tako su u egzilu nastale dvije crnogorske vlade, ali njih nitko u svijetu nikada nije priznavao.