Stevan Hristić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
[[Image:Stevan_Hristic.jpg|thumb|Stevan Hristić, skladatelj]]
'''Stevan Hristić''' ([[Beograd]], [[19.
Svojom sveukupnom djelatnošću bio je najistaknutiji kompozitor u Srbiji u prvoj polovici 20. vijeka. Školovao se na čuvenom [[Leipziškom]] konzervatoriju, koji je njegovom radu dao solidne profesionalne temelje. U razdoblju prije Prvog svjetskog rata boravio je i u Moskvi, Parizu i Rimu. Upoznat s muzičko-stilskim tendencijama ondašnje Evrope i oslanjajući se na tradiciju srpskog muzičkog romantizma i nacionalne boje (posebno samoga [[Stevan Stojanović Mokranjac|Mokranjca]]), stvorio je osebujan muzički jezik koji je bio mješavina folklornih utjecaja i kasnoromantičarskih, impresionističkih i verističkih elemenata u melodici, harmoniji i instrumentaciji, zbog čega je njegova muzika bila slušljiva i bliska širokoj publici. Pred premijeru [[balet|baleta]] "''[[Ohridska legenda]]''" izjavio je:
Redak 6:
:''„Gledao sam, prije svega, da ovo djelo napišem tako da bude pristupačno i jasno. Da ga razumije šira publika, da na nju što snažnije djeluje, a da njegova tehnička obrada zadovolji onih deset-petnaest stručnjaka što će biti tamo...”''
Njegov najznačajniji doprinos razvoju kulturnog života Srbije je osnivanje i vođenje [[Beogradska filharmonija|Beogradske filharmonije]]. Usporedno s tim, bio je i upravnik Beogradske opere u razdoblju od [[1924]]. do [[1935]]., a [[1937]]. je jedan od osnivača i prvih profesora Muzičke akademije, a kasnije i jedno vrijeme njen rektor. Nakon Drugog svjetskog rata, [[1945]]. sudjeluje u osnivanju Udruženja kompozitora Srbije, čiji je jedan od prvih predsjednika, a bio je i prvi predsjednik Saveza kompozitora Jugoslavije (osn. [[1950]].). Osim ovih funkcija, nosio je i najvišu akademsku titulu, budući članom, najprije dopisnim ([[1948]].-[[1950]].), a zatim i redovnim (od [[1950]].) Srpske akademije
Ipak, najviše zasluga nosi za svoje stvaralaštvo. Ono počinje pisanjem scenske muzike za komad s pjevanjem "''Čučuk Stana''" ([[1907]].), a do kraja svog života je napisao i mnoge solo pjesme, nekoliko zborskih djela, dvije koncertantne kompozicije, "''Simfonijsku fantaziju za violinu i orkestar''" (diplomski rad u Leipzigu) i "''Rapsodija za klavir i orkestar''". Njegova najznačajnija i najpoznatija, djela su (prvi u srpskoj glazbi) [[oratorij]] "''[[Uskrsnuće (oratorij)|Uskrsnuće]]''", izvanredno "''Opijelo u b-molu''", jedina dovršena [[opera]] "''[[Suton (opera)|Suton]]''" i, kao njegovo najpoznatije, a vjerojatno i najkvalitetnije djelo, [[balet]] "''[[Ohridska legenda]]''".
| |||