Hrvatska arhitektura: razlika između inačica

Već vrlo rano, u ranoj romanici (11. st.), grade se monumentalni gradovi na obali Jadrana, kuće se grade u kamenu, najčešće su trokatnice bez dimnjaka, u prizemlju konobe ili dućani (npr. u [[Poreč]]u, [[Rab]]u, [[Zadar|Zadru]], [[Trogir]]u i [[Split]]u). Grade se i trobrodne, troapsidalne [[bazilika|bazilike]], sa [[stup]]ovima i [[luk]]ovima [[arkada]], te drvenim [[strop]]ovima, što ih uza svoje [[samostan]]e grade benediktinci koji dolaze iz Italije. ''Sv. Petar'' u Supetarskoj Dragi na Rabu (11. st.) najbolje je očuvana crkva toga tipa u Hrvatskoj. Na Rabu je i ''rapska katedrala'' (12. st.) koja ispred ima zrelo-romanički zvonik, najmonumentalniji u Dalmaciji. On se postupno rastvara sve većima i brojnijim otvorima odozdo prema gore (''monofore, bifore, trifore i kvadrifor''), što je tipično za romaniku, ali i graditeljski mudro jer je svaki slijedeći kat lakši od prethodnoga..

 

 

Glavni portal trogirske katedrale radio je majstor Radovan i on je najveći i najvažniji likovni spomenik srednjovjekovne skulpture u Hrvatskoj. Obuhvaća dvije velike skupine nagih [[Adam]]a i [[Eva|Eve]] na postoljima što ih nose lavovi, zatim brojne reljefe s prizorima iz života po mjesecima, te prizore iz lova i Kristova života: od ''[[Navještenje|Navještenja]]'' do [[Uskrsnuće|Uskrsnuća]] na lukovima uokolo lunete u kojoj je ''Kristovo Rođenje''. Način oblikovanja je toliko realističan da izražava novi, gotički [[humanizam]], po čemu je Radovan na tragu postignuća najrazvijenije francuske skulpture ([[Chartres]]). Njegova usmjerenost čovjeku je i primjetna u odabiru teme za lunetu, on prikazuje ''Rođenje Krista'', umjesto ''Posljednjeg Suda'' koji je najčešći u Romanici.