Zjenica: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m razdvojbe-Droga |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 16:
Osjetilni put (štapić ili čunjić, bipolarni, ganglij) je povezan sa svojim parom na drugom oku parcijalnim ukriženjem njihovih očnih vlakana. Ovo stvara efekt koji [[slika|sliku]] s jednog prenosi u drugo oko. Ukoliko primjenimo [[pilokarpin]] to će izazvati konstrikciju zjenice i akomodacija će biti povećana zbog djelovanja parasimpatikusa na cirkularna mišićna vlakna, dok s druge strane primjenom [[atropin]]a urokujemo paralizu akomodacije (cikloplegiju) i dilataciju zjenice. Simpatički [[živčani sustav]] može dilatirati zjenicu na dva načina; stimulacijom simpatičkog živca na [[vrat]]u, ili ubrizgavanjem [[adrenalin]]a.
Zjenica se širi u mraku, ali se sužava na svjetlu. Kada je sužena, promjer joj je tri do četiri milimetra. U mraku će u početku sve biti isto, ali će se približiti maksimalnoj udaljenosti široke zjenice četiri do pet milimetara. U toj situaciji zjenice ne miruju potpuno, što može dovesti do oscilacija koje se mogu intenzivirati i tada ih zovemo hippus. Kada je jedno oko stimulirano, oba se oka jednako kontrahiraju. Konstrikcija zjenice i pogled izbliza su usko vezani. Na jarkom svjetlu, zjenice konstrikcijom sprečavaju aberacije svjetlosnih zraka i tako održavaju svoju očekivanu oštrinu; u mraku to nije potrebno, tako da je glavna briga propuštanje dovoljne količine svjetla u oko. Zjenica se dilatira u ekstremnim fizičkim situacijama (npr. [[strah]]) ili kontakta na osjetilni [[živac]], kao što je [[bol (osjećaj)|bol]].
Određeno je da svaki živčani završetak ima inhibitora pa tako ni oko nije izuzetak. Sfinkter ima simpatčkog antagonista, a dilatator ima parasimpatičkog inhibitora. U zjeničnoj konstrikciji induciranoj pilokarpinom, ne samo da je živac sfinktera aktiviran već je i onaj dilatatora inhibiran. I obrnuto je istina, tako da je kontrola zjenične veličine određena razlikom u jačinama kontrakcija svakog mišića.
| |||