Olovka: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VolkovBot (razgovor | doprinosi)
m razdvojbe
Redak 1:
[[Datoteka:Selection of colored pencils.jpg|lijevo|mini|200px|Olovke u boji]]
[[Datoteka:Ingres - Mme Victor Baltard & sa fille Paule.jpg|mini|[[Jean Auguste Dominique Ingres]], '''Gđa. Baltrad s kćerkom''', 1836., olovka na papiru.]]
'''Olovka''' spada u slikarske tehnike, skupina crtaćih tehnika. Kroz povijest se bitno mijenjala. Prvi materijal od kojeg se izrađivao materijal uloška olovke bio je [[srebro]]. Srebro je ostavljalo sivi trag, no problem je bio u skupoći materijala. Zatim ga zamjenjuje [[olovo (element)|olovo]]. Ono je mekše pa je olakšalo pisanje i ostavljalo je postojaniji trag od srebra. No, olovo je teško pa su ljudi ponovo bili prisiljeni pronaći materijal za pisanje. I pronašli su ga. Riječ je o [[grafit]]u. Grafit se miješa s [[Glina (tlo)|glinom]] pa može biti različitih tvrdoća - od jako mekanog do tvrdog, stoga danas razlikujemo mekane i tvrde olovke. Olovka se u [[Slikarstvo|slikarstvu]] koristi za skice, a [[crtež]]i olovkom su cijenjeni i kao samostalna umjetnička djela.
 
U usporedbi sa [[srebrenka|srebrenkom]], grafit se brže troši jer je mekan. Olovka može ponuditi debelu, tanku, svjetliju i tamniju crtu. Ona daje više mogućnosti i ona je neujednačena. Ona je jedna od daleko širih mogućnosti nego srebrenka, baš zbog toga što je grafit mekši. S olovkom jako lako sjenčamo, tako da se brzo postiže punoća oblika. Čistoća daje olovci suhi trag. [[Klasicizam]] (na prijelazu sa 18. na 19. st.) pokušava obnoviti vrijednosti klasične umjetnosti i zamjenjuje srebrenku. Klasicisti oponašaju prirodu, stvaraju fotografsku sličnost. Umjetnik je olovku maksimalno znao prilagoditi tom materijalu kojega je prikazivao.