Vila Slovinka: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m weeee :) |
m razdvojbe |
||
Redak 15:
Prošle godine Pisnik poželi poći vidjeti [[Šibenik|šibenska]] polja. Kreće u osvit nedjelje i na putu prolazi pored gradske straže. Nema uza se ni hrane ni pića; sve je tako pusto pa ga obuzima strah da bi ga netko mogao napasti. Odjednom na livadi spazi malo povinuto [[žena|žensko]] krilo i prepadne se pomislivši da je to možda zaklana žena, žrtva razbojnika. Prilazi bliže, iako ga još uvijek obuzima strah, ali [[Vila]] ga zazva [[ime]]nom. Slijedi detaljan opis viline nadzemaljske ljepote. Vila ga prima za ruku i umiruje [[riječi]]ma kako je ona vila koja je ostala nakon vilinjeg skupa da se odmori na livadi te poziva Pisnika na razgovor. Pisnik joj prilazi, sjeda na skut i osjeća kako ga obuzima snažna zaljubljenost. Opravdava se za svoje ponašanje i pita Vilu nije li ona kakva [[bog|božica]], ali Vila ga kudi i govori da je vila, da je besmrtna i neka se ženi ženom iz svoje vrste.
Kaže da mu zna ime, ali ne zna odakle je pa joj Pisnik počinje prepričavati svoje porijeklo: govori o majci Zadranki koja je nakon udaje došla u Plemiće gdje se i Pisnik rodio. Napominje kako je [[Zadar]], iz kojega je on sada prognan, u to vrijeme bio u cvatu. Vila sve to sluša pa se rasplače te mu počne pripovijedati o njegovu pradjedu Bartolu kojega je resilo takvo junaštvo da ga je i sam kralj ([[Bela IV.]]) zvao [[vojvoda|vojvodom]], [[knez]]om, a ponekad i pasanim [[vitez (titula)|vitez]]om. Govori kako mu je Bela, nakon što se istaknuo u boju protiv [[Tatari|Tatara]], poklonio tri sela: [[Plemići|Plemiće]], [[Brus]] i [[Oštri Rat]] te prilaže pismo s [[kralj]]evskim pečatom.
Potom se opisuju [[povijest|povijesne]] prilike u Zadru koji su sedam puta zauzimali [[Mleci|Mlečani]], a [[Hrvatska|Hrvati]] ga vraćali [[Ugarska|ugarskome]] kralju, te kako su, nakon prodaje Zadra u mletačke ruke, poklisari otišli [[dužd]]u u Mletke. Na duždevo pitanje zašto su Zadar uporno vraćali ugarskome kralju, poklisari odgovaraju kako su mu htjeli biti vjerni, ali sad spoznaju da je božja volja da budu duždevi podanici. Dužd im na to potvrđuje plemićke položaje koje su stekli od ugarskog kralja. Zadar je ponovno u procvatu i obilju. Pisnik i Vila premještaju se u hlad pod jelu gdje nastavljaju razgovor, a Viline riječi zadaju devet rana Pisnikovu [[srce|srcu]].
| |||