Rusko-turski rat (1828. – 1829.): razlika između inačica

'''Rusko-Turskiturski rat (1828-1829)''' razbuktao se u vrijeme ''[[Grčki rat za neovisnost|Grčkog rata za neovisnost'']].

Rat je izbio nakon što je [[TurskaOsmanlije|turski]] [[Sultansultan]], razljućen zbog ruskog sudjelovanja u ''[[bitka kod Navarina|bitci kod Navarina'']], zatvorio [[Dardaneli|Dardanele]] za [[Rusija|ruske]] brodove i opozivao ''[[Akkermanov dogovor o slobodnoj plovidbi'']].

Nakon izbijanja neprijateljstva, [[Rusija]] je prikupila vojsku od 92 000 ljudi, a [[Otomansko carstvo]] vojsku od 150 000, pod komandom ''Husein paše''. U lipnju [[1828.]], glavne ruske snage, pod vodstvom ''cara [[Nikolaj I.|Nikolaja I.'']], prešle su [[Dunav]] i ušle u [[Dobrudža|Dobrudžu]]. Prije toga, ruski vrhovni zapovjednik, knez ''[[Petar Wittgenstein'']], upao je u [[Vlaška (pokrajina)|Vlašku]] i bez većih otpora zauzeo gradove [[Brăila (grad)|Brailu]] i [[Bukurešt]].

Nakon toga su Rusi dugo opsjedali tri ključne utvrde koje su branile ulaz u [[Bugarska|Bugarsku]]; [[Šumen]], [[Varna|Varnu]] i ''[[Silistra|Silistru'']]. Zahvaljujući pomoći ''[[CrnoRuska morecrnomorska flota|Crnomorske flote]] flote'' pod komandom ''[[Aleksej Greig|Alekseja Greiga'']], [[Varna]] je prva zauzeta (29. rujna). Opsada Šumena, izazvala je puno više problema, jer ju je branila snažna posada od 40 000 ljudi (gotovo više nego je bilo napadača). Po Ruse je bilo loše i to što su im osmanlije uspjele prekinuti linije opskrbe. Rezultat je bio katastrofa među opsjedateljima, glad i bolesti pokosile su više vojnika od svih ratnih operacija.

Kad se zima približila, Ruska vojska je bila prinuđena napustiti opsadu Šumena i povući se natrag u [[Besarabija|Besarabiju]]. U veljači [[1829.]] je stari ''Wittgenstein'', čija je opreznost graničila sa bojažljivočću, zamijenjen energičnijim ''Hans Karl von Diebitschom'', a car se vratio u [[Sankt Petersburg]]. Dana 7. svibnja, ''Dibich'' je sa 60 000 vojnika prešao [[Dunav]] i počeo opsadu [[Silistra|Silistre]]. [[Sultan]] je poslao snažni kontigent od 40 000 na [[Varna|Varnu]], ali ih je ''Dibich'' presreo i porazio u [[bitka kod Kuleviča|bitci kod ''Kuleviča'']] ( 30. svibnja). Nakon toga je u roku od nekoliko tjedana, ''[[Silistra'']] pala u Ruske ruke (19. lipnja).

Za to vrijeme, ''[[Ivan Paskevič'']], ratovao je na [[Kavkaz|Kavkaskom]] frontu protiv [[otomansko carstvo|otomanskih snaga]], on je zauzeo ''[[Ahalzih'']], [[Erevan]] i ''[[Kars'']]. Uz njega se u ovoj kampanji nalazio pjesnik [[Aleksandar Puškin]], zajedno su ušli u ''[[Erzurum'']] u sjeveroistočnoj [[Anadolija|Anadoliji]], i tako obilježili 120. godišnjicu ''Bitke[[bitka kod Poltave''|bitke kod Poltave]] (27. lipnja).

Dana 2. srpnja, ''Dibich'' pokrenuopokreće veliku ofenzivu preko ''[[Stara Planina|Stare Planine'']] na [[Tračka|Tračku]] i [[TurskaOsmanlije|Tursku]], prvu snažnu ofenzivu u ruskoj povijesti od 10. stoljeća ( od kampanje ''[[Svjatoslav I.|Svjatoslava I.'']]). Kontingent od 35 000 ruskih vojnika prešao je preko planine i potpuno opkolio utvrdu [[Šumen]], koji je branio put za [[Istanbul]]. Utvrda i grad [[Burgas]] pali su deset dana kasnije, a turska obrana preusmjerena je na ''Slivenski kraj''. 20. kolovoza, [[1829.]] [[Rusija|Rusi]] su ušli u [[Odrin]], a 28. kolovoza, ''Dibich'' je dospio na samo 68 km. od [[Istambul|Konstantinopolisa]], i izazvao paniku na ulicama glavnog grada.

[[Sultan]] nije imao drugog izbora nego tražiti primirje, koje je potpisano u gradu [[Jedren|Jedrene]]u dana 14. rujna [[1829.]] Po [[Mirovni ugovor iz Jedrena|Mirovnom ugovoru iz Jedrena]]( Adrianopola) [[Rusija]] je dobila većinu istočne obale [[Crno more|Crnog mora]] i ušće [[Dunav|Dunava]]. [[Turska]] je dala [[Rusija|Rusiji]] suverenitet nad [[Gruzija|Gruzijom]] i dijelovima današnje [[Armenija|Armenije]]. [[Grčka]] je dobila nezavisnost, ali je bila dužna plaćati danak sultanu. [[Srbija]] je dobila autonomiju, a Rusiji je dozvoljeno da zauzme [[Moldavija|Moldaviju]] i [[Vlaška (pokrajina)|Vlašku]], kojima je data autonomija ali su ostali pod sultanovim suverenitetom (uz jamčenje njihovog napredka, i pune ''slobode trgovine''). [[Turska]] je morala uz to platiti veliku ratnu odštetu. Pitanje [[Dardaneli|Dardanelskog]] tjesnaca uređeno je četiri godine kasnije, kada su obje strane, potpisale Ugovor iz Unkiar Skelesia.