Rog (glazbalo): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: gd:Còrn Sasannach
m razdvojbe-glina_u_glina_(tlo)
Redak 5:
Zračna struja koju svirač puše u cijev prekida se titranjem njegovih usana pritisnutih na ljevkasti [[usnik]]. Na jednostavnom tzv. [[prirodni rog|prirodnom rogu]], koji nema uređaje za skraćenje ili produljenje cijevi, izvedivi su, uz osnovni ton, prepuhavanjem samo tonovi [[parcijalni niz|parcijalnog niza]]; međutim, na [[ventil]]nom rogu posebni mehanizam sa tri ventila omogućuje izvođenje svih [[kromatski ton|kromatskih tonova]] unutar raspona instrumenta.
 
Preteča su roga jednostavni duhački instrumenti načinjeni od [[životinja|životinjskog]] roga ili ziba ([[bjelokost|slonovače]]), od [[školjke]], [[puževi|puževe]] kućice, drvene cijevi, [[glina (tlo)|gline]] i sl., koji se javljaju od prapovijesnog doba na svim [[kontinent]]ima. Takvi se primitivno građeni rogovi nalaze i danas u [[folklor]]nom instrumentariju mnogih izvaneuropskih naroda.
 
Rog s ventilima se pojavljuje [[1815]]. – [[1920]]., čime je postao instrument prikladan za izvođenje [[dijatonska ljestvica|dijatonskih]] i kromatskih ljestvica, pasaža, glisanda, trilera itd. Dok se prirodni rog gradio u različitim veličinama i udesbama (još uvijek se upotrebljava u B visoke dionice i F za niske), danas se u [[orkestar|orkestru]] obično upotrbljava ventilni rog u F koji ima realni opseg od 1H do f2. Zvuk je roga pun, mekan, sonoran i ima velik raspon nijansa, od posve nježnog piana do prirodnog fortea. Upotrebljava se kao instrument orkestralnih (obično skupina od 4 roga) i komornih sastava te solističkog muziciranja.