Bosanskohercegovački Hrvati u Austro-Ugarskoj i Kraljevini Jugoslaviji: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m razdvojbe-HSS
Redak 41:
Od [[1918.]] do [[1941.]] godine [[Bosna i Hercegovina]] se nalazi u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije prozvane [[Kraljevina Jugoslavija]]. Osnovno obilježje toga razdoblja je nastojanje Srba da se, koristeći se dominacijom u vojsci i politici, te relativnom brojnošću (oko 38-40 % ukupnog stanovništva BiH), nametnu kao dominantan čimbenik u zemlji s ciljem "srbizacije" nesrpskih naroda. U režimu ograničenog parlamentarizma i drastičnih izbornih manipulacija, kasnije i monarhofašističke diktature, državne pljačke provedene putem novčane unifikacije preko obezvrijeđenog novca iz zemalja izvan Srbije, te političkih ubojstava ([[Milan Šufflay]], [[Ivo Pilar]]) i korupcije (sve energije u zemlji su se trošile na zaoštrene političke borbe, te su, zbog unutrašnje rastočenosti zemlje, dovele do brzoga kolapsa Kraljevine Jugoslavije u ratu s [[Treći Reich|nacističkom Njemačkom]]). U prosincu 1918. godine proglašeno je osnivanje jugoslavenske države, koja je dobila ime: [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca]], pod vladavinom dinastije [[Karađorđevići|Karađorđevića]].
 
Godine [[1920.]] na izborima za Ustavotvornu skupštinu [[Hrvatska pučka seljačka stranka]] [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]] dobila je pedeset zastupničkih mjesta, što je bilo više od svih hrvatskih političkih stranaka zajedno. Zajedno, blok stranaka s programom velikosrpskog centralizma dobio je 44% glasova, anticentralističke hrvatske stranke 23%, dok je ostatak pripao [[Slovenci|slovenskim]], muslimanskim i ostalim strankama s generalno anticentralističkim tendencijama, no poznatim po korupcionaškom i nagodbenjačkom stavu. Većinu glasova Bosanskih Muslimana dobija stranka [[Mehmed Spaho|Mehmeda Spahe]], [[Jugoslavenska muslimanska organizacija]], dok Srbi Bosne i Hercegovine glasuju uglavnom za srpske stranke, [[Srpska radikalna stranka|Radikalnu]] i [[Demokratska stranka (Srbija)|Demokratsku]]. Godine [[1921.]] proglašen je tzv. "[[Vidovdanski ustav]]", kojim su ukinute povijesne granice zemalja koje su tvorile Kraljevinu SHS, te je sa svrhom srpske majorizacije i centralizacije država podijeljena u 33 oblasti. Većina zastupnika u Parlamentu ([[Hrvatska seljačka stranka|HSS]], republikanci, socijaldemokrati) napustila je Skupštinu, pa je ustav izglasan "kupovinom" glasova većinom [[Bošnjaci|muslimanskih]] stranaka iz BiH, [[Kosovo|Kosova]] i [[Makedonija|Makedonije]], bez kojih Parlament ne bi imao 50% saziva.
 
Srpski [[Srpska radikalna stranka|radikalni poslanik]] [[Puniša Račić]] je 1928. godine u beogradskoj Skupštini pucao u skupinu poslanika [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]]. Ubio je [[Pavle Radić|Pavla Radića]] i [[Đuro Basariček|Đuru Basaričeka]], a teško ranio Stjepana Radića. Stjepan Radić je podlegao od zadobivenih rana [[8. kolovoza]] [[1928.]] godine. Ubojstvom političkog vođe hrvatskog naroda stvoren je nezacjeljivi raskol izmedu Hrvata i Kraljevine Jugoslavije. Nakon atentata skupina hrvatskih nacionalista na čelu s parlamentarnim zastupnikom Hrvatske stranke prava u saveznoj skupštini [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]] napušta zemlju i osniva ekstremni nacionalistički pokret [[Ustaše]]. Sljedeće godine kralj [[Aleksandar Karađorđević|Aleksandar I.]] ukida Vidovdanski ustav i uvodi osobnu diktaturu. Pojačan je režim represije (ubojstva istaknutijih Hrvata, progoni Makedonaca i Albanaca, srpska kolonizacija u nesrpskim krajevima, teror političke policije).