Starokatolička Crkva: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: ar:الكنيسة الكاثوليكية القديمة |
m razdvojbe-Jugoslavija |
||
Redak 5:
Starokatolici odbacuju svećenički [[celibat]], nerazrješivost [[brak]]a, tajnu [[ispovijed]]. Uvode [[pričest]] pod dvije prilike i narodni jezik u liturgiju. Svećenike i biskupe biraju sami vjernici na skupštinama župa i crkvenim saborima. Svi starokatolički biskupi okupljali su se svake dvije godine na sabor u [[Utrecht]]u, koji je sjedište starokatoličkog nadbiskupa.
U doba [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]], starokatoličke crkve djelovale su na području [[Slovenija|Slovenije]] i [[Dalmacija|Dalmacije]]. Nakon [[Prvi svjetski rat|I. svjetskog rata]] neki katolički svećenici u [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviji]], zahvaćeni reformnim pokretom, tražili su osnivanje samostalne crkvene pokrajine s primasom na čelu, autonomiju crkve na demokratskom načelu, ukidanje celibata i dr. Oni su osnovali '''Hrvatsku starokatoličku crkvu''' [[1922]]., koja se iduće godine cijepa na dvije: '''Hrvatska starokatolička crkva''' i '''Hrvatska narodna starokatolička crkva'''. Tek [[1974]]. one se ponovo ujedinjuju pod imenom [[Hrvatska katolička crkva]].
Nadbiskup [[Alojzije Stepinac]] bio je nepomirljivi neprijatelj starokatolika, smatrajući je »truležom na našem narodnom organizmu«. Nastojao je, apelima na vlasti u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]], [[Banovina Hrvatska|Banovini Hrvatskoj]] i u [[NDH]], da ona bude zabranjena.
| |||