'''Ministarsko vijeće Crne Gore''' (''izvorno:'' '''Ministarski savjet Crne Gore''') imalo je ulogu [[vlada|vlade]] [[Kraljevina Crna Gora|Kraljevine Crne Gore]]. Ministarsko je vijeće ustrojeno [[1879.]] u prijestolnom [[Cetinje|Cetinju]], a prestalo je stvarno biti djelatno koncem [[1921.]] u [[Rim]]u, gdje se (nakon što je [[Kraljevina Srbija]] anektirala Kraljevinu Crnu Goru) nalazilo u [[egzil]]u.
''Ministarsko vijeće'' je ustrojeno [[1879.]] u prijestolnom [[Cetinje|Cetinj]]a a prestalo je stvrno biti djelatno koncem [[1921.]] u [[Rim|Rim]]u kamo se (nakon što je [[Kraljevina Srbija]] anektirala Kraljevinu Crnu Goru) nalazio u egzilu.
==Ministarstva==
''Ministarsko vijeće'' poglavito se sastojao od šest resora: ''Ministarstvo obrane'' (izvorno: ''Ministarstvo vojno''), ''Ministarstvo inozemnih poslova, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo prosvjete i crkvenih poslova, Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo financija i graditeljstva''.
==Premijeri 1879. - 1916.g.== ▼
* [[1879.]]-[[1905.]] premijer [[vojvoda]] ''Božo Petrović''; ▼
* [[1905.]] premijer ''dr. Lazar Mijušković''; ▼
* [[1906.]]-[[1907.]] premijer [[Andrija Radović]]; ▼
* [[1907.]]-[[1911.]] premijer dr. [[Lazar Tomanović]]; ▼
* [[1912.]]-[[1913.]] premijer [[general]] ''Mitar Martinović''; ▼
* [[1913.]]-[[1915.]] premijer [[general]] ''Janko Vukotić'' (u dva mandata); ▼
* [[1915.]]-[[1916.]] premijer ''dr Lazar Mijušković''. ▼
Početkom [[1916.]] kralj [[Nikola I. Petrović]] nakon crnogorskoga vojne kapitulacije u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom rat]]u , napušta domovinu zemlju i odlazi u egzil, za Francusku. S Nikolom I. je otputovao dio ''Mijuškovićevog Ministarskog vijeća'' (u domovini ostala trojica ministara). ▼
Ministarsko se vijeće sastojalo od šest resora:
==Premijeri 1916. - 1921.g.== ▼
# Ministarstvo obrane (izvorno: ''Ministarstvo vojno'')
# Ministarstvo inozemnih poslova
# Ministarstvo pravosuđa
# Ministarstvo prosvjete i crkvenih poslova
# Ministarstvo unutarnjih poslova
# Ministarstvo financija i graditeljstva
▲==Premijeri 1879. - 1916 .g.==
* [[1916.]]-[[1917.]] premijer [[Andrija Radović]] (rezignirao i stavio se u službu interesima ''Kraljevine Srbije''); ▼
▲* [[1879.]]-[[1905.]] premijer- [[vojvoda]] ''Božo Petrović '';
* [[1917.]] premijer ''Milo Matanović'' ▼
▲* [[1905.]] premijer- ''dr. Lazar Mijušković '';
▲* [[1906.]]-[[1907.]] premijer- [[Andrija Radović]];
▲* [[1907.]]-[[1911.]] premijer- dr. [[Lazar Tomanović]];
▲* [[1912.]]-[[1913.]] premijer- [[general]] ''Mitar Martinović '';
▲* [[1913.]]-[[1915.]] premijer- [[general ]] ''Janko Vukotić '' (u dva mandata);
▲* [[1915.]]-[[1916.]] premijer- ''dr . Lazar Mijušković ''.
* [[1917.]]-[[1918.]] premijer ''Evgenije Popović''; ▼
▲Početkom [[1916.]] kralj [[Nikola I. Petrović]] , nakon crnogorskogacrnogorske vojne kapitulacije u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratratu]] u , napušta domovinu zemlju i odlazi u egzil, zau Francusku. S Nikolom I. je otputovao dio ''Mijuškovićevog Ministarskog vijeća '', dok su (u domovini ostala trojica ministara ).
▲==Premijeri 1916. - 1921 .g.==
* [[1919.]]-[[1921.]] premijer [[Jovan Plamenac]] (sjedište je ''Mnistarskog vijeća'' iz Francuske je premješteno u Italiju, [[Rim]]). ▼
▲* [[1916.]]-[[1917.]] premijer- [[Andrija Radović]] ( rezigniraopodnio je ostavku i stavio se u službu interesima ''Kraljevine Srbije '');
*[[1921.]] premijer [[general]] [[Milutin Vučinić]]; ▼
▲* [[1917.]] premijer- ''Milo Matanović ''
▲* [[1917.]]-[[1918.]] premijer- ''Evgenije Popović '';
▲* [[1919.]]-[[1921.]] premijer- [[Jovan Plamenac]] (sjedište je ''Mnistarskog vijeća '' iz Francuske je premješteno u Italiju, u [[Rim]]) . ;
▲* [[1921.]] premijer- [[general]] [[Milutin Vučinić]] ;.
Premijer Plamenac, jedan od inspiratora [[Božićna pobuna|Božićne pobune]], poveo je snažnu diplomatsku akciju (tijekom [[Versajska konferencija|Versajske konferencije]]) u pokušaju da poništi nasilni razur crnogorske državne neovisnosti. Diljem [[Europa|Europe]], a zatim u [[SAD]]-u i [[Argentina|ArgentinArgentini]]i , osnovani su komiteti od stranih uglednika koji su vodili vrlo živu promidžbu za crnogorsku stvar. Paralelno s tim nastojanjima, organizirao je Plamenac logistiku za [[Crnogorska vojska 1919.-1921.|Crnogorsku vojsku]] u vojarnama na talijanskom teritoriju (''Kave, Gaeta, Formia'') odakle su postrojbe u tajnosti upućivane radi oružanih borbi protivuprotiv Vojske [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] u Crnoj Gori.
U ožujku [[1921.]] umro je ''Nikola I.'' a naNa vladarskome prijestolu u egzilu nasljeđuje ga kraljica [[Milena Petrović]] , njegova supruga. ''Plamenac'' je dao ostavku [[20. lipnja]] [[1921.]], a ''kraljica Milena'' je ukazom [[28. lipnja]] iste godine za premijera postavila generala [[Milutin Vučinić|Milutina Vučinića]].
Tijekom mandata ''generala Vučinića'', koncem [[1921.]] godine, povučena su i posljednja veleposlanstva s crnogorskoga ''Dvora'' i/ili su pristigle note iz onih preostalih zemalja koje dotad još uvijek nisu priznavale [[Kraljevina SHS|Kraljevinu SHS]] da su to u međuvremeno učinile. Tako je ''Ministarsko vijćevijeće Kraljevine Crne Gore'' izgubioizgubilo svaki međonarodnomeđunarodno-pravni legitimitet.
''General Vučinić'' je umro je u kolovozu [[1922.]], a ''Plamenac'' se [[16. rujna]] iste godine proglasio premijerom, odbivši da priznapriznati ''kraljicu Milenu'' za legitimnoga namjesnika - vladara. No, ''kraljica Milena''je [[23. rujna]] [[1922.]] za premijera postavila generala [[Anto Gvozdenović|Anta Gvozdenovića]]. Tako su u egzilu nastale dvije crnogorske vlade, ali njih nitko u svijetu nikada nije priznavao.
==Vanjske vezepoveznice==
* [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/cg_u_egzilu.htm Crna Gora u egzilu]
[[Kategorija:Crna Gora u prvoj Jugoslaviji]]
<!-- interwiki -->
[[sr:Министарски савјет Црне Горе]]
|