'''Benazir Bhutto''' ([[urdski]]: '''بینظیر بھٹو''') ([[Karači]], [[21. lipnja]] [[1953]]. - [[Ravalpindi]], [[Pakistan]], [[27. prosinca]] [[2007.]]) je [[pakistan]]ska političarka, prva žena na čelu postkolonijalne muslimanske države.
Rođena je u Karačiju kao najstarije dijete [[Zulfikar Ali Bhutto|Zulfikara Alija Bhutta]], Pakistanca sindskog porijekla, i [[Begum]] [[Nusrat Bhutto]], Pakistanke kurdskog porijekla. Benazir je studirala filozodiju, politiku i ekonomiju na Sveučilištu [[Sveučilište Oxford|Sveučilištu Oxford]] gdje je diplomirala 1977, i posjeduje diplomu [[Sveučilište Harvard|Sveučilišta Harvard]]. Njezin otac Zulfikar Ali Bhutto osnivač je Pakistanske narodne stranke, a 1973. postao je premijer Pakistana. S tog položaja zbacio ha je 1977. general Zia-ul-Hak čija je vlada njezinog oca smaknula 1979. Benazir je prije tog smaknuća provela u zatvoru pet godina, uglavnom u samici. Njezin je djed po ocu bio [[Sir Shah Nawaz Bhutto]]. Od 1984. vođa je Pakistanske narodne stranke u egzilu, a u zemlju se vraća 1986. Benazir je dvaput izabrana za premijerku [[Pakistan]]a. Prvi put je preuzela tu dužnost [[1988]], prva žena na čelu neke muslimanske zemlje, ali je 20 mjeseci poslije svrgnuta odredbom tadašnjeg predsjednika Pakistana [[Gulam Išak Kan]]a, zbog optužbi o korupciji. Benazir je nanovo izabrana 1993, ali ju je predsjednik opet otjerao 1996. pod sličnim optužbama usmjerenima protiv njezina muža koji završava u zatvoru. Godine 1999. vlast preuzima general Pervaz Mušaraf, a od 1999. Bhutto s obitelju živi u [[Dubai]]ju, sve do povratka u Pakistan [[18. listopada]] [[2007]]. Vratila se tek pošto je Mušaraf povukao optužbe koje su je teretile za korupciju.
